U istraživanje provedeno u Kanadi bilo je uključeno oko 46.000 pacijenata prosječne dobi oko 58 godina kojima je ukupno propisano 151.305 lijekova u periodu od 2005. do 2009. godine. Glavni cilj bio je ispitati povezanost štetnih događaja i off-label primjene lijekova sa i bez čvrstih znanstvenih dokaza.

Većina lijekova (88,2%) bila je propisana za odobrene indikacije, 9,5% lijekova za off-label primjenu bez čvrstih dokaza, a 2,3% za off-label primjenu za koju postoje čvrsti znanstveni dokazi.

U istraživanju je ukupno identificirano gotovo 3500 štetnih događaja, pri čemu je incidencija istih bila veća pri off-label primjeni lijekova u odnosu na primjenu lijeka u okviru odobrenih indikacija (19,7 vs. 12,5/10.000 pacijenata-mjeseci). Međutim, povećan rizik od štetnih događaja zabilježen je samo pri off-label primjeni bez čvrstih znanstvenih dokaza, dok je za off-label primjenu s postojanjem čvrstih dokaza on bio jednak kao i pri primjeni lijeka unutar odobrenih uvjeta. Rizik je bio veći u ženskoj populaciji, kod pacijenata s politerapijom i pacijenata koji su koristili lijekove za kardiovaskularni sustav ili antiinfektivne lijekove.

Najčešći štetni događaji bili su vezani za lijekove s djelovanjem na gastrointestinalni sustav, te živčani, respiratorni i mišićno-koštani sustav. Najčešći štetni događaji povezani s off-label primjenom bili su: ataksija uslijed uzimanja gabapentina za neuropatsku bol, agitacija pri primjeni amitriptilina za migrenu, halucinacije pri korištenju trazodona za nesanicu, prolongacija QT intervala uslijed uzimanja kvetiapina za depresiju i povećanje tjelesne težine pri primjeni olanzapina za depresiju.

Autori ističu da je ovo prvo istraživanje kojim se nastojala sustavno procijeniti povezanost off-label primjene lijekova i rizika za štetne događaje u odrasloj populaciji. Zaključuju da je potreban povećan oprez pri propisivanju lijekova izvan odobrenih indikacija kad za takvu primjenu ne postoje čvrsti znanstveni dokazi.