x
x

Haloperidol ili metoklopramid u liječenju akutnog napadaja migrene?

  Marija Antonija Prlenda, mag. pharm.

  12.11.2015.

U studiji objavljenoj u časopisu The Journal od Emergency Medicine uspoređena je djelotvornost i sigurnost primjene haloperidola i metoklopramida u liječenju akutnih migrenoznih napadaja.

Haloperidol ili metoklopramid u liječenju akutnog napadaja migrene?

Akutni napadaji migrene relativno su čest uzrok javljanja pacijenata u službu hitne pomoći. Često se u takvim slučajevima pacijentima intravenski daju antiemetici poput metoklopramida koji ostvaruje antimigrenozni učinak blokadom dopaminskih i serotoninskih (5-HT3) receptora u središnjem živčanom sustavu, a daje se u kombinaciji s difenhidraminom kako bi se spriječila akatizija koja se može javiti kao nuspojava. Haloperidol je također antagonist centralnih dopaminskih receptora koji je, premda se prvenstveno koristi kao antipsihotik, pokazao učinkovitost u liječenju mučnine i migrenoznih glavobolja, također u kombinaciji s difenhidraminom.

Cilj provedenog prospektivnog, dvostruko-slijepog, randomiziranog istraživanja bio je usporediti djelotvornost intravenski primjenjenog haloperidola i metoklopramida, oba u kombinaciji s difenhidraminom u liječenju akutnog migrenoznog napadaja. Istraživanje je uključilo 64 ispitanika koji su bili u dobi 18-50 godina. Kao primarni ishod promatrano je olakšanje boli, mjereno vizualnom analognom skalom (VAS). Kao sekundarni ishodi promatrani su sljedeći parametri: vrijeme do maksimalnog olakšanja boli; uporaba lijeka-pomoći (engl. rescue medicine – lijek koji se u slučaju potrebe daje pacijentima koji primaju placebo iz etičkih razloga); VAS mjerenje mučnine, sedacije i anksioznosti/akatizije; elektrokardiografski QT-intervali prije i nakon uzimanja terapije; odgovori dobiveni u telefonskim razgovorima s pacijentima daljnjim praćenjem (48 h). Bol, mučnina, akatizija i sedacija ocjenjivane su pomoću VAS na početku praćenja i nakon toga svakih 20 minuta s maksimalnim praćenjem u trajanju 80 minuta.

Grupe pacijenata koje su primale metoklopramid i haloperidol nisu se značajno razlikovale u VAS mjerenju, nuspojavama i zadovoljstvu pacijenata terapijom. No, pacijenti koji su primali haloperidol statistički značajno rjeđe su trebali lijek-pomoć (3% u odnosu na 24% kod pacijenata koji su primali metoklopramid).

Zaključak istraživanja je da su haloperidol i metoklopramid jednako sigurni i djelotvorni za liječenje akutnih migrenoznih napadaja u odjelu hitne pomoći, no primjenom haloperidola manja je vjerojatnost da će pacijent zatrebati lijek-pomoć, tj. drugi lijek u terapiji nego što je to slučaj s primjenom metoklopramida.