Istraživanje britanskih autora provedeno je na oko 300 bolesnika s povišenim vrijednostima sistoličkog tlaka unatoč uzimanju trojne terapije koja se sastojala od ACE inhibitora ili blokatora angiotenzinskih receptora, blokatora kalcijevih kanala i diuretika. U četiri različita ciklusa terapije trajanja po 12 tjedana, bolesnici su dodatno, uz postojeću terapiju, uzimali spironolakton, doksazosin, bisoprolol ili placebo.

Prosječno smanjenje sistoličkog tlaka bilo je značajno veće uz primjenu spironolaktona, u usporedbi s primjenom placeba (-8,7 mmHg), doksazosina (-4,0 mmHg) i bisoprolola (-4,5 mmHg).

Obzirom na rezultate istraživanja, autori zaključuju da bi rezistentna hipertenzija u većini slučajeva mogla biti uzrokovana prekomjernom retencijom soli. Stoga, za većinu pacijenata s rezistentnom hipertenzijom dodatak spironolaktona u postojeću terapiju predstavlja učinkovito rješenje. Bisoprolol i doksazosin mogu biti alternativno rješenje za pacijente kod kojih je primjena spironolaktona kontraindicirana.