U maloj američkoj studiji sudjelovale su dvije skupine. Prva je skupina primila 48 μg formoterola inhalacijom netom prije inducirane hiperinzulinemijske hipoglikemije.

Inhalirani formoterol značajno je smanjio potrebu za infuzijom glukoze u pacijenata i kontrola u hipoglikemiji. Formoterol je podigao razinu glukoze u plazmi u usporedbi s placebom i odgodio vrijeme do značajne hipoglikemije.

Druga je skupina također primila 48 μg formoterola putem inhalacija, a potom je doza bazalnog inzulina udvostručena na sat vremena, a promatran je potencijal formoterola da spriječi hipoglikemije.

Rezultati su bili ohrabrujući. Razina glukoze pala je u placebo grupi, a u formoterol skupini ostala je stabilna. Pacijenti koji su primali formoterol nisu zahtijevali „spašavanje“ 20% otopinom dekstroze.

Formoterol nije pokazao značajne učinke na razine kontraregulatornih hormona (adrenalin, glukagon, kortizol, hormon rasta).

Hipoglikemija je jedna od najvažnijih komplikacija dijabetesa tipa 1 i značajan je uzrok morbiditeta i mortaliteta. Dugodjelujući agonist β-2 adrenergičkih receptora formoterol koristi se u liječenju bronhijalne astme. S obzirom da formoterol smanjuje inhibitorni učinak inzulina na proizvodnju glukoze u jetri, mogao bi se koristiti kao lijek za prevenciju i liječenje hipoglikemije u oboljelih od dijabetesa tipa 1. No, potrebne su dodatne studije kojima bi se utvrdio dugoročni učinak formoterola na glikemijsku kontrolu.