Hipoglikemija je potencijalno po život opasno stanje povezano s povećanim rizikom od hospitalizacije, kardiovaskularnih bolesti i smrtnosti.  To je vodeća komplikacija dijabetesa u osoba starijih od 60 godina i drugi po redu uzrok hospitalizacije u oboljelih. Hipoglikemija smanjuje kvalitetu života i dugoročno može otežati održavanje euglikemije i postizanje potpunih učinaka farmakoterapije. U osoba starije životne dobi posljedica hipoglikemije mogu biti padovi i frakture. Zbog svega navedenog, o ovoj opasnosti valja voditi računa pri razmatranju sigurnosnog profila lijekova za snižavanje razine glukoze u krvi.

Inhibitori dipeptidil peptidaze-4 novija su skupina lijekova za liječenje dijabetesa tipa 2, koja zbog svog mehanizma djelovanja samo iznimno može dovesti do hipoglikemije. Naime, kad se DPP-4 inhibitori koriste kao monoterapija, incidencija hipoglikemije je usporediva s placebom ili metforminom te ona iznosi oko 5%. Također, rizik od hipoglikemije nije povećan ni u kombinaciji s metforminom ili tiazolidindionima, što su pokazale brojne randomizirane kontrolirane studije.

Suprotno tomu, povećana incidencija hipoglikemijskih događaja zabilježena je pri kombinaciji DPP-4 inhibitora sa sulfonilurejama. Naime, poznato je da monoterapija sulfonilurejama povećava rizik od hipoglikemije za oko 20%, a dodatak drugog lijeka s utjecajem na sekreciju inzulina dodatno povećava rizik.

Kako bi kvantificirali rizik od hipoglikemije povezan s istovremenom primjenom DPP-4 inhibitora i sulfonilureja, Francesco Salvo i suradnici proveli su sustavni pregled i meta-analizu placebo kontroliranih randomiziranih studija koje su uključivale najmanje 50 ispitanika s dijabetesom tipa 2 liječenih navedenim lijekovima.

Istraživanje je uključilo 10 studija s ukupno više od 6500 ispitanika od kojih je oko 60% uzimalo kombinaciju DPP-4 inhibitora i sulfonilureje, dok je preostalih 40% uzimalo sulfonilureju i placebo. Početne vrijednosti HbA1c u skupini liječenoj DPP-4 inhibitorima bile su od 7.8% do 8.6%. Prema rezultatima istraživanja, ispitanici liječeni DPP-4 inhibitorima i sulfonilurejama imali su 50% veći rizik od hipoglikemije u usporedbi s ispitanicima koji su uz sulfonilureju primali placebo. Autori su izračunali da je u prvih 6 mjeseci liječenja ovom kombinacijom lijekova na svakih 17 ispitanika bio zabilježen jedan dodatan neželjeni učinak (engl. number needed to harm,  NNH) odnosno hipoglikemijski događaj, a kod liječenja duljeg od godinu dana NNH je iznosio 8.

Autori zaključuju da rezultati ovog istraživanja upućuju na važnost poštivanja postojećih preporuka o smanjenju doze sulfonilureja pri uvođenju DPP-4 inhibitora u terapiju. Također, ističu potrebu za utvrđivanjem učinkovitosti ove mjere u smanjivanju rizika od hipoglikemije.