Ishrana isključivo sirovom hranom nije posve nova ideja. Takva prehrana počela se promovirati sredinom 19. stoljeća kad je Sylvester Graham zagovarao ideju da ljudi nikada ne bi postali bolesni samo ako bi konzumirali isključivo nekuhanu hranu. U zadnje vrijeme je sirova ishrana postala pomodna, jer su je prihvatile neke slavne osobe i slavni kuhari, a taj trend se nastavio otvaranjem restorana koji nude jela od sirove hrane. Također su objavljene brojne kuharice o spravljanju jela od sirovih namirnica. Iako nema točne definicije sirove ishane, uglavnom se opisuje kao nekuhana veganska prehrana. Tipično se sastoji od voća, povrća, orašastih plodova, sjemenki, klica i graškaste hrane koja se jede u sirovo stanju, pri čemu se količina sirove hrane u ukupnoj količini pojedene hrane može kretati od 50-100%. Jedino „kuhanje“ koje se dozvoljava kod isključivo sirove ishrane je pomoću dehidratora za hranu – uređaja koji pomoću vrućeg zraka suši hranu i čini je hrskavom. Hrana ne smije dosegnuti temperaturu iznad 42 stupnja Celzijeva, ali čak i izlaganje ovoj relativno niskoj temperaturi povećava rizik od razvoja štetnih bakterija koje mogu uzrokovati bolesti koje se prenose hranom. Međutim pobornici sirove ishrane tvrde da ta temperatura omogućuje očuvanje enzima u hrani i omogućuje bolju probavu. Problem te teorije je činjenica da tijelo već samo po sebi izlučuje enzime koji su potrebni za probavu hrane, a enzimi koji postoje u hrani uništavaju se kiselinom u želucu.

Ima li sirova hrana kakvu prednost nad kuhanom?

Sirova i kuhana hrana imaju svoje prednosti u našoj prehrani. Neki sastojci su bolje zastupljeni u sirovoj hrani i nisu inaktivirani termičkom obradom, dok je u kuhanoj smanjen broj bakterija i količina pesticida.

Liječi li sirova hrana kakve bolesti?

Zagovaratelji sirove hrane tvrde da isključivo sirova prehrana povoljno djeluje na zloćudne bolesti, šećernu bolest, srčane bolesti, itd.
Ljekoviti učinak isključivo sirove hrane na zloćudne bolesti nije dokazan, a nutricionistička vrijednost sirove hrane u bolesnika sa zloćudnim bolestima je neizvjesna.
Rezultati opservacijskih istraživanja (u kojima se ljudi samo promatraju, nema davanja intervencije koja se istražuje) pokazuju da sirova ishrana može imati korisne učinke na zdravlje ljudi. Primjerice, istraživanje Koebnicka i suradnika iz 2005. godine ukazuju da striktno pridržavanje sirove ishrane ima povoljan učinak na kolesterol, međutim radi se o “presječnoj” studiji u kojoj ispitanici nisu praćeni, nisu uspoređeni direktno s drugim skupinama nego im je samo u jednoj vremenskoj točci izmjeren niz pokazatelja, tako da se ne radi o dokazu visoke kvalitete.
O utjecaju isključivo sirove hrane na šećer u krvi i na srčane bolesti nema kliničkih studija. Postoji niz studija koje pokazuju povoljan unos povećanog unosa voća i povrća, uključujući sirovo voće i povrće, na niz pokazatelja zdravlja, ali ne i za isključivo sirovu ishranu.
Zaključno, u ovom trenutku nema dokaza da sirova tj. nekuhana hrana liječi bilo kakve bolesti te nema dokaza da prehrana isključivo sirovom hranom ima prednost u ljudskoj ishrani u odnosu na onu kuhanu.