Primjenjena komunikologija (pri liječenju) mliječnih zubiju

Djeca trebaju jasne upute kako bi svojim ponašanjem ispunila očekivanja doktora dentalne medicine i olakšala stomatološki tretman, a on postao maksimalno ugodan za djecu.

Kako su radili naši stari: sjedi mirno, otvori usta, pažljivo slušaj, sklopi ruke… Dijete koje poput odraslih mirno sjedi na stomatološkoj stolici je rijetkost i zbog toga rad s djecom u ordinaciji ne smije biti old school.

Visokokvalitetna stomatološka njega najmlađih pacijenata moguća je samo u kombinaciji s kvalitetnom komunikacijom i s djecom i roditeljima. Djeca trebaju jasne upute kako bi svojim ponašanjem ispunila očekivanja doktora dentalne medicine i olakšala stomatološki tretman, a on postao maksimalno ugodan za djecu. Pri tom je najvažnije pridobiti povjerenje djeteta i roditelja. Usputni,  ali nikako manje važan zadatak, je postizanje svijesti o važnosti zdrave oralne higijene i rješavanje eventualnog straha od stomatološkog tretmana. Cilj je opušten stomatološki pregled i uspješno liječenje.

Komunikacija s najmlađim pacijentima vrlo je izazovna jer samo jedna pogrešna riječ, rečenica ili krivi ton mogu uvelike utjecati na ishod ili duljinu trajanja stomatološkog tretmana. Prvi dojam je i inače iznimno važan i vrlo izazovan, a kod djece on je ključni trenutak pri uspostavi prijateljskog odnosa. Vrlo je bitno osvijestiti važnost otvorenog držanja, oslovljavanja djeteta njegovim imenom, osmijeha i pozdravljanja u istoj razini ili visini. Također, za dijete je važno da je u središtu tog susreta pa pred njim roditelje valja samo neizravno uključivati u razgovor. Nipošto se ne smije dogoditi situacija u kojoj doktor dentalne medicine komunicira isključivo s roditeljem ne obazirući se na dijete koje sjedi na stomatološkoj stolici. Dobro je omogućiti jednom roditelju da bude nazočan u ordinaciji. Dijete će se osjećati sigurnije i ugodnije s roditeljem u prostoriji. Roditelj ima ulogu pasivnog pomagača, a stomatolog bi trebao definirati tu ulogu i dati jasnu uputu.

Educirano osoblje u ordinaciji djetetu će dati do znanja kako je ono središte tog susreta i kako će se svo osoblje potruditi djetetu boravak u ordinaciji učiniti što ugodnijim. Tretman će olakšati i ubrzati uigrano, tiho i decentno dodavanje instrumenata i materijala, po mogućnosti izvan djetetovog vidnog polja kako mu ne bi oduzimalo pažnju ili izazivalo strah. Konačno, ono što će najviše pridonijeti razbijanju straha i tjeskobe oko posjeta stomatologu jest upravo redovito odlaženje na dentalne tretmane.

Poseban je naglasak na neverbalnoj komunikaciji. Ona je uvijek važna, ona otkriva sve manjkavosti i neiskrenosti u susretu s drugim ljudima. Djeca znaju prepoznati disonancu između neverbalnog i verbalnog. Doktor dentalne medicine trebao bi u radu s djecom trebao imati na umu nježnost i strpljivost te se pripremiti kada dijete dolazi na pregled ne bi li ono bilo dočekano opušteno, a atmosfera bila što ugodnija za kvalitetan rad.

Prvi dojam

Dočekati pacijenta s veseljem, osjećajem iščekivanja, poticati komunikaciju ispitivanjem djeteta o njegovim interesima i aktivnostima uvelike utječe na dobar prvi dojam i daljnji razvoj komunikacije.

S obzirom na to da djeca najčešće ne žele biti u ordinaciji i doktora dentalne medicine ne prepoznaju kao osobu koja im želi pomoći, nego im nanosi bol te se boje, ključno je što prije procijeniti djetetovo raspoloženje, ali i procijeniti kakav je odnos roditelja i djeteta i hoće li suradnja s roditeljem biti od pomoći.  Osim toga, potrebno je procijeniti, ili u medicinskoj dokumentaciji provjeriti, postoje li informacije o prethodnim iskustvima djeteta s ordinacijom i stomatološkim zahvatima. Dočekati pacijenta s veseljem, osjećajem iščekivanja, poticati komunikaciju ispitivanjem djeteta o njegovim interesima i aktivnostima uvelike utječe na dobar prvi dojam i daljnji razvoj komunikacije. Ponašanje samog stomatologa djeca zrcale; pozitivan stav, empatija, nježnost, otvorenost i razgovorljivost nisu opcija, već nužnost. Cilj je od djeteta eventualno zatvorenog za komunikaciju doći do suradljivog djeteta u što kraćem roku.

Naravno, za dobar pristup djetetu, potrebno je poznavati osnove razvojne psihologije djeteta kako bi stomatolog prilagodio vlastitu komunikaciju. Tako je, primjerice, u komunikaciji s djetetom do treće godine starosti potrebno biti nježan i veseo, s djetetom od četiri godine zbog jače izražene samosvjesnosti potrebno je biti čvrst, ali pažljiv i topao. Djeca od pet godina odvajaju se od roditelja i vole pohvale, tako da komunikacija treba biti afirmativna, puna pohvala i priznanja. Od djetetova polaska u školu do dvanaeste godine, komunikaciju trebaju karakterizirati detaljnost u objašnjavanju, participativan razgovor i strpljenje.

Procjena prvog dojma i stvaranje pretpostavke o novome tretmanu neće biti problem ako se prate neverbalni znakovi djeteta prilikom ulaska u čekaonicu i/ili ordinaciju.

Kod djece se najčešće nailazi na strah od pregleda. Primjerice, uključivanje lutke na kojoj se pokazuju planirani stomatološki zahvati dobra je tehnika; od samoga početka doktoru dentalne medicine osigurat će pristajanje na ulazak u osobni prostor[1] djeteta. Lutka će pomoći i u pridobivanju djeteta na suradljivost, prvo kao pomagača u „tretmanu“ lutke,  a kasnije i u izravnom stomatološkom tretmanu. Neovisno o pozitivnim ili negativnim prethodnim iskustvima djeteta i roditelja, ideja je kroz igru predstaviti stvarni stomatološki zahvat sporednim i manje strašnim.

Nakon ulaska u kontakt s djetetom i roditeljem, drugi korak je iskazivanje interesa za dijete kroz upućivanje komplimenta ili postavljanje pitanja, a to ujedno može biti i početak postavljanja anamneze, utvrđivanja problema i sl. Što su djeca  manja, to su koraci tretmana manji i jednostavniji. Ti se koraci moraju obavezno postupno objašnjavati i najavljivati.

Djeca su različita i različito motivirana za suradnju pa je potreban personalizirani pristup.

Pred njih valja stavljati pozitivne zahtjeve, odnosno motivirati ih na željeno ponašanje, a ne prozivati za neželjeno. „Molim te zadrži usta još malo širom otvorena.“, umjesto: „Nemoj zatvarati usta!“ puno je prikladniji i afirmativniji način komunikacije.

Osvijestiti kako je liječenje bez straha moguće te promicati pozitivan stav prema oralnom zdravlju i higijeni najvažniji je cilj doktora dentalne medicine.

Nefarmakološke tehnike za kontrolu ponašanja djeteta

Nefarmakološke tehnike za cilj imaju razvijanje osjećaja povjerenja i sigurnosti kod djeteta s obzirom na razinu suradljivosti koju dijete pokaže pri dolasku u ordinaciju.

Ove nefarmakološke tehnike za cilj imaju razvijanje osjećaja povjerenja i sigurnosti kod djeteta s obzirom na razinu suradljivosti koju dijete pokaže pri dolasku u ordinaciju. Nesuradljivost djeteta velika je prepreka za kvalitetno izvođenje stomatološkog tretmana. Neke od nefarmakoloških tehnika uključuju i dodir, npr. ruke, ramena ili lica, stoga je za to potrebno zatražiti dopuštenje roditelja.

• Tehnika reci-pokaži-učini (eng. tell-show-do) najčešće je korištena tehnika. Temelji se na načelima teorije učenja i izvode je sami stomatolozi. Doktor dentalne medicine najprije objašnjava postupak (reci), pokazuje ga izvan usta (pokaži), na primjer na lutki te provodi taj postupak na pacijentu (učini). Uveo ju je stomatolog Harold Addleston 1959. godine. Ova tehnika je učinkovita i kod odraslih, nervoznih osoba, ali i kod djece s poteškoćama u razvoju i vrlo malene djece. Uputno je tražiti dopuštenje malih pacijenata prije započinjanja svakog sljedećeg koraka. Iskren i postupan pristup pomaže djetetov rast prema povjerenju i samopouzdanju. Tehnika inzistira na izravnoj interakciji s pacijentom, a izravna interakcija uključuje i prezentiranje i diranje stomatološke opreme.
• Tehnika potkrepljivanja podrazumijeva nagrađivanje djeteta i uvjetovanje djetetovog ponašanja određenim potkrepljivačima – nagradom, priznanjem, pohvalom. Ako dijete treba ponoviti neki željeni obrazac ponašanja tada ga valja nagraditi. Ako doktor dentalne medicine želi otkloniti negativno ponašanje tada može upozoriti prijetnjom udaljavanja roditelja iz ordinacije.
• Tehnika distrakcije koristi se kada djetetu želimo odvući pozornost s neugodnog doživljaja. Šareni predmet koji je u djetetovom vidokrugu, slika ili ukras, bit će korisni u vizualnoj distrakciji. Takvi su predmeti korisni posebice pri zahvatima koji zahtijevaju da se dijete minimalno pomiče. Distrakcija može biti i auditivna ili verbalna. Pri davanju anestezije injekcijom, tehnika ometanja ili odvlačenja pažnje može se primijeniti kroz priču o dosadnom komarcu čiji se ubod jedva osjeti.
• Tehnika desenzibilizacije odnosi se na postupno izlaganje djeteta podražajima kojih se boji i s kojima još nije upoznato. Izlaganje se dovodi do potrebnog intenziteta tek kada se dijete potpuno opusti.
• Tehnika kontrole glasa odnosi se na komunikaciju stomatologa koju karakteriziraju mijenjanje dubine, visine i glasnoće glasa. Ova se tehnika primjenjuje kada je dijete jako napeto pa ga se nastoji nasmijati i opustiti. Djeca s poteškoćama u razvoju također dobro reagiraju na ovu tehniku.

Postoje brojne nefarmakološke tehnike, a mnoge od njih doktori dentalne medicine osmisle na licu mjesta ovisno o potrebama djeteta. Uputno je djetetu dati i određenu količinu kontrole nad tretmanom u vidu dizanja ruke kada žele nešto u tretmanu zaustaviti. Stomatološki tretman djece potrebno je završiti pohvalom, a možda i nagradom za hrabrost. Dobro je i ogledalom pokazati im postignuto. To je važno za njihovo povjerenje i samopouzdanje, a olakšat će i iduće susrete. Potrebno je održavati autoritet kojeg stomatolog ima kao glavni i najstručniji u ordinaciji pa samo ako je to nužno, on smije podići glas i pokazati određenu strogoću ne bi li stomatološki zahvat prošao što uspješnije i bezbolnije. Rukovanje s djetetom po završetku tretmana još je jedna prilika za komunikaciju na istoj razini očiju i dozvoljeni ulazak u osobni prostor.

Prvi dolazak u stomatološku ordinaciju i roditelji

Prvi dolazak u stomatološku ordinaciju treba biti rezerviran samo za upoznavanje i stomatološko savjetovanje te eventualno definiranje plana liječenja.

Prvi dolazak u stomatološku ordinaciju treba biti rezerviran samo za upoznavanje i stomatološko savjetovanje te eventualno definiranje plana liječenja. Bez obzira na sve češće zahtjeve roditelja pa i pritisak zdravstvenog sustava da se ubrzaju liječnički tretmani, za prvi susret sa doktorom dentalne medicine ne treba pred dijete stavljati veće ciljeve.

Svako dijete zahtijeva individualan pristup, ali za kvalitetnu i uspješnu suradnju doktora dentalne medicine i roditelja važna je kvalitetna procjena roditelja.

Djetetovo ponašanje u ordinaciji najvećim je dijelom uvjetovano predtretmanskom pripremom koja ponajviše ovisi o roditeljima. Načelno, razlikujemo četiri tipa roditelja. Autoritativni roditelji odgajaju djecu u demokratskom duhu, gdje obje strane imaju zahtjeve i odgovornosti. Djeca autoritativnih roditelja su samosvjesna, suradljiva, prihvatljivog ponašanja i pripremljena na stomatološke susrete. Komunikacija je laka i fluidna. S druge strane, autoritarni roditelji, strogi, puni nerealnih očekivanja za svoju djecu, nerijetko otežavaju komunikaciju pri stomatološkom pregledu. Njihova su djeca suzdržana, uplašena, puna nepovjerenja zbog čega stomatolog mora uložiti puno više truda ne bi li komunicirao potrebne informacije, a često puta mora i više puta pohvaljivati i potvrđivati vrijednost malenog pacijenta ne bi li se on opustio. Na veoma otežan rad nailazi se i u suradnji s permisivnim (popustljivim) roditeljima. Djeca ovih roditelja obično ne poznaju granice i ne prilagođavaju svoje ponašanje pojedinoj situaciji zbog čega stomatolog u svojoj komunikaciji mora biti određeniji, stroži, ali i strpljiviji. Osim što je ponašanje neprikladno, suradnja s ovim tipom roditelja nije laka jer je podložna neposlušnom djetetu. Posljednji su neuključeni roditelji. Budući da ne ispunjavaju svoju roditeljsku ulogu, djeca pokazuju sve oblike ponašanja, nisu suradljiva i u većini slučajeva ne dolaze na stomatološke tretmane. Komunikacija s takvim roditeljima je specifična jer često puta taj tip roditelja niti na kognitivnoj razini ne poima informacije o kojima im doktor dentalne medicine govori.

Prvi susret sa stomatologom uglavnom je kratak i informativan. S obzirom na dob djeteta, roditelj će držati svoje dijete u rukama dok mu se pregledava usna šupljina ili će dijete pak sjesti u zubarsku stolicu kada će doktor dentalne medicine započeti priču o brizi i njezi zubiju. Stomatolog ne treba poticati odvajanje djeteta od roditelja, posebno ne na prvome pregledu. Djetetu je najvažniji osjećaj sigurnosti i zaštite. Ipak, ako je dijete dovoljno hrabro i otvoreno, zainteresirano za zbivanja u ordinaciji, stomatolog može zamoliti roditelja da sačeka u čekaonici dok se dijete samo upoznaje s doktorom dentalne medicine i onime što će raditi. Od stomatologa se očekuje da je na tom prvom susretu osobito susretljiv, strpljiv i ljubazan jer će upravo taj susret obilježiti daljnju suradnju. Roditelji dolaze s pitanjima o rastu zubiju, sisanju palca, odgovarajućim preparatima i četkicama za zube, preporučljivoj hrani i traže savjete. Doktor dentalne medicine mora biti strpljiv i otvoren iako je odgovore na neka pitanja već više puta ponovio ili su odgovori logični i jasni, a roditelj svejedno nastavlja ispitivati.

Preporučuje se termine prvih pregleda zakazati prijepodne. Djeca su tada odmorena, suradljivija i opuštenija. Poželjno je dijete upoznati s ordinacijom – što se sve unutra nalazi, što stomatolog koristi, kako funkcionira stomatološka stolica, itd. To upoznavanje neće pomoć samo djeci, nego i napetim i uplašenim roditeljima. Stomatolog treba izbjegavati „strašne“ riječi kao što su: bol, igla, injekcija, vađenje zuba i sl.

Ako je dijete jako uplašeno, nikako ne surađuje te ga ni roditelj ni stomatolog ne mogu umiriti, prvi pregled treba zaustaviti i zakazati novi termin. Po završetku prvoga stomatološkog pregleda, dobro je nagraditi dijete diplomom za hrabrost, četkicom za zube ili primjerkom nove paste za zube. Osim toga, uputno je pohvaliti dijete i iskazati radost zbog sljedećeg susreta. Ovo je dobra prilika i za uručiti letak šarenog dizajna sa savjetima o oralnoj higijeni i popisom hrane koja ne šteti zubima. 

Naputak za roditelje prije prvog dolaska

Korisna stvar u podizanju svijesti o bitnosti predtretmanske pripreme je i naputak za roditelje prije prvog dolaska. Nije rijetkost da su roditelji veliki izvor nervoze i straha koji se prenose na dijete. Unaprijed pripremljen i poslan roditeljima ili na web stranicama dostupan naputak kako djetetu najaviti i objasniti posjet stomatološkoj ordinaciji, olakšat će prvi dolazak svima – djeci, roditeljima i medicinskom osoblju. Naputak sadržava osnovne informacije o pripremi djeteta na prvi susret kao i osnovne savjete za njegu zubiju. Pri zakazivanju prvog susreta treba zamoliti e-mail adresu kako bi naputak bio poslan na vrijeme, a ako ordinacija ima svoju web stranicu, tada se može roditelje uputiti na web mjesto gdje će pronaći tekst.

Primjer naputka:

Vrijeme je za prvi stomatološki pregled bez straha i panike!

1. Pripremite svoje dijete.

• razgovarajte s djetetom o „liječniku za zube“, čitajte slikovnice na temu dentalne higijene
• uključite lik doktora dentalne medicine u svoje igre
• objasnite, koliko je djetetu shvatljivo, važnost oralnog zdravlja
• opišite izgled ordinacije
• potičite uzbuđenje i interes, a ne brigu i ozbiljnost

 2. Pripremite sebe!

• imajte povjerenja u stručnjaka, Vaše je dijete u sigurnim rukama
• pripremite sva pitanja i nejasnoće o kojima želite razgovarati sa stomatologom
• budite potpora u ordinaciji, ne i pritisak djetetu
• ako je dijete nestašno ili uplašeno, ne uzrujavajte se

Preporučamo da ne koristite ozbiljne izraze u razgovoru o doktoru dentalne medicine. Neka dijete dođe opušteno i mirno. Pripremite ga da će u ordinaciji provesti neko vrijeme i da će ondje prostor biti pun novih predmeta i zvukova. Ako Vaše dijete zahtijeva poseban pristup u komunikaciji i ophođenju, molimo Vas da nam to naglasite radi pravilnog pristupa, ugodnijeg susreta i lakšeg obavljanja tretmana.

U ordinaciji budite pasivni promatrač, upotrebljavajte smirene geste i pazite na izbor riječi. Ako sami imate strah od stomatološkog pregleda, pokušajte ga racionalno obuzdati i ne prenositi na dijete. Time ćete potaknuti pozitivan pogled djeteta na stomatologa i oralno zdravlje.

Za slučaj da niste u mogućnosti zadovoljiti te zahtjeve i pratiti upute zbog vlastitog straha i emocija, dijete ćemo preuzeti na ulazu u čekaonicu i tamo možete pričekati dok završi stomatološki tretman.

Veselimo se našemu prvom susretu!

10 easy steps

1. Prvi dojam i upoznavanje na istoj razini – oči u oči.
2. Prvi pregled ne mora biti na stomatološkoj stolici ako ona izaziva strah.
3. Stomatološka oprema sigurno može imati djeci prihvatljivija imena.
4. Svaki mali pacijent zaslužuje poseban i prilagođen pristup.
5. Objasniti i pokazati, a tek onda raditi.
6. Strpljiv, odlučan, empatičan, šašav, prilagodljiv stomatolog je dobar dječji stomatolog!
7. Topao, smiren glas i ugodne geste.
8. Ako su roditelji višak, slobodno ih uputite na pauzu u čekaonicu.
9. Strpljenje je ključ uspjeha.
10. Svi vole nagrade – diploma za hrabrost ili nova četkica neće biti na odmet.

Prvi odlasci doktoru dentalne medicine trajno će odrediti djetetovo poimanje brige za oralno zdravlje. Misliti da djeca ne razumiju, ne komuniciraju dobro ili da neće prepoznati nervozu stomatologa – potpuno je krivo. Nužno je pristupiti djetetu kao cjelovitoj osobi koja razumije zbivanja, važnost brige za zdravlje, hijerarhiju i odnose u ordinaciji.

Dječji rječnik za stomatologe

Upotreba zamjenske terminologije, odnosno za djecu posebno prilagođenog riječnika zahvata i opreme lako će pridobiti zanimanje djeteta, a posredno i suradnju.

Literatura

1. Roberts, J. F., Curzon, M. E., Koch, G., Martens, L. C. (2010) Review: behavior management techniques in paediatric dentistry, European Archives of Paediatric Dentistry - Official Journal of the European Academy of Paediatric Dentistry, 11 (4), str. 166-174
2. Pernar, M., Frančišković, T. (2008) Psihološki razvoj čovjeka, Madicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka
3. Welly, A., Lang, H., Welly, D., Kropp, P. (2012) Impact of Dental Atmosphere and Behaviour of the Dentist on Children’s Cooperation, Applied Psychophysiology and Biofeedback, br. 37, str. 195-204
4. Ng, S., Demopoulos, C., Mobley, C., Ditmyer, M. (2013) Parenting style and oral health status, Open Journal of Pediatrics, vol. 3, br. 3, str. 188-194