Urinarna inkontinencija, bilo kojeg tipa (stres-sfinkter nestabilni detruzor, preljevna inkontinencija) predstavlja distres za žene svih dobnih skupina.Ona narušava međuljudske odnose, utječe na karijeru i emocionalno zdravlje, iako određeni autori (Modrono[5],Anderson[6]) ne nalaze inkontinenciju kao značajan problem u ispitanica koje su istraživali.

Učestalost i definicija inkontinencije

Učestalost inkontinencije se povećava sa dobi i paritetom (brojem poroda) ispitanica, kako tvrde skandinavski autori Anderson i sur [6], te Teunisen i sur.[7], te Parazzini i sur.[8] U radovima autora Hunskara i sur.[10], koji su istraživali prevalenciju inkontinencije u četiri Europske zemlje (Francuskoj, Njemačkoj, UK te Španjolskoj), prevalencija se kreće od 23% u Španjolskoj do 42% u Njemačkoj. Urinarna inkontinencija je pojam koji se najčešće veže uz urogenitalno starenje, tj. promjene vezane uz postmenopauzu, urogenitalnu atrofiju. Novija definicija inkontinencije, prema ICS (International Continence Society) je pritužba na poteškoće u smislu bilo kojeg nevoljnog ispuštanja mokraće.

Tipovi inkontinencija

<bse odnosi na nevoljno ispuštanje mokraće, uzrokovano kašljanjem, kihanjem, vježbanjem, dizanjem tereta ili tjelesnom aktivnosti. Urgentna inkontinencija se definira urgentnim nagonom za mokrenjem, ali i nemogućnošću da se odgodi mokrenje, ili snažnom iznenadnom potrebom da se mokri bez upozorenja. Učestala je i miješana inkontinencija sa najmanje jednim stres i jednim urgentnim simptomom. Postoji i preljevna inkontinencija, gdje mokraća jedva kaplje iz prepunjenog mjehura. Inkontinencija se javlja i kod stanja nakon moždanog udara, paraplegije. Postoji i postkoitalna inkontinencija, koja se javlja nakon spolnog odnosa, slična je urgentnoj inkontinenciji. Autori Parazzini i sur.navode da su histerektomija i perinealni ožiljci veliki rizik za pojavu stres-sfinkter inkontinencije. Isti autori također navode da su porodi najveći rizik za pojavu stres-sfinkter inkontinencije i miješane inkontinencije, ali ne i urgencije i nestabilnog detruzora.

Određivanje stupnja inkontinencije

Stupanj inkontinencije po Salehu i suradnicima, razvrstava se u dvije skupine prema učestalosti nevoljnog puštanja mokraće i korištenju higijenskih uložaka na:

• blagu (1-5 epizoda tjedno, rijetko zahtijeva nošenje uložaka) i
• tešku (svakodnevno puštanje mokraće, zahtijeva svakodnevno nošenje uložaka)

Inkontinencija kao problem

Neugoda da se kaže za problem inkontinencije, naročito se vidi po stavu pacijentica da li bi za problem inkontinencije radije rekli liječniku ili liječnici. Inkontinencija predstavlja "tihu epidemiju" među ženama, koja pogađa sve aspekte njihovog života, naročito odnose sa ljudima, ističu brojni autori (Vandonnick[3], Saleh[1], Bener[2]). Izrađeni su brojni instrumenti mjerenja kvalitete života žena sa inkontinencijom (npr. Incontinence Impact Questionaire ). Najčešće korištena tehnika suočavanja sa problemom urinarne inkontinencije (coping tehnika) prema pilot istraživanju u Hrvatskoj je mijenjanje rublja (65/95ili 68,42%), zatim, češće kupanje (55/95 ili 57,89%), pa nošenje higijenskih uložaka (50/95 ili 52,63%).

Liječenje inkontinencije

[11] Većina liječnika obiteljske medicine i specijalista ginekologa će svojim pacijenticama predložiti da rade vježbe jačanja zdjeličnog dna, tzv. vježbe po Kegelu dva puta dnevno po pet minuta, sa postupnim pojačanjem intenziteta. [12] Danas postoje i farmakološke, i nefarmakološke i operativne metode liječenja inkontinencije. [12] Nefarmakološke mjere liječenja UI odnose se na vježbe treniranja mokraćnog mjehura (povećanje razmaka između mokrenja) za urgentnu inkontinenciju, te vježbe jačanja zdjeličnog dna (tzv "vježbe po Kegelu" ) za stres sfinkter inkontinenciju. [13] S obzirom da je UI pojam vezan uz urogenitalnu atrofiju, svakako treba istaknuti i ulogu lokalnih estrogenih pripravaka u liječenju inkontinencije. Što se tiče farmakoloških metoda liječenja UI, lijek koji mogu propisivati i liječnici specijalisti obiteljske medicine i ginekolozi je propiverin. Propiverin oslobađa, tj. relaksira mišić detrusor blokirajući kolinergičke receptore. Kriteriji HZZO - propisuje se samo za bolesnike sa urinarnom inkontinencijom i neurogenim mokraćnim mjehurom. Nuspojave su pospanost i zamućen vid, vrtoglavica. Sa oprezom ga treba koristiti kod starijih, kod smanjene bubrežne funkcije, autonomne neuropatije, srčanog zatajenja, tahikardije, bolesti koronarnih arterija, refluksnog ezofagitisa, hipertireoze. [13] S obzirom da je UI pojam vezan uz urogenitalnu atrofiju, svakako treba istaknuti i ulogu lokalnih estrogenih pripravaka u liječenju inkontinencije. Metoda liječenja neurogenog mokraćnog mjehura je ČIK ili čista intermitentna kateterizacija svaka četiri sata. [15] Ako nefarmakološke i farmakološke mjere liječenja UI ne uspiju riješiti problem, u suradnji sa ginekolozima preporučuju se operacije kojima se uspostavlja normalan odnos između mokraćne cijevi i mokraćnog mjehura. Operacije mogu biti minimalno invazivne i invazivne, sa endotrahealnom anestezijom. Takva minimalno invazivna operacija je npr. TVT (tension free vaginal tape), ili npr.Marshal-Marchetti- Krantzov postupak.

Literatura:

1) Saleh N, Bener A, Khenyab N, Al Mansori Z, Al Muraikhi A. Prevalence, awareness and determinants of health seeking behaviour for urinary incontinence in Qatari women: a neglected problem? Maturitas 2005;50(1):58-65
2) A.Bener, D.E. Rizk, H Shaheen at all. Measurement-specific quality of life satisfaction during the menopause in an Arabian Gulf country. Climacteric 2000; 3:43-49
3) Vandoninck V i sur. the prevalence of urinary incontinence in community-dwelling married women : a matter of definition BJU INT 2004; 94(9): 1291-5
4) Modrono Freire MJ i sur..Study of the prevalence of urinary incontinence in women from 18-65 and its influence on their quality of life. Aten Primaria 2004; (3):134-9
5) Andersson G, Johansson JE, Garpenholt O, Nilsson K. Urinary incontinence-prevalence, impact on daily living and desire for treatment: a population study. Scand J Urol Nephrol. 2004; 38 (2):125-30
6) Teunissen TA, Van den Boch WJ, van den Hoogen HJ, Lagro-Janssen AL. Prevalence of urinary, fecal and double incontinence in the elderly living at homeInt Urogynecol J pelvic Floor Dysfunct 2004;15(1): 10-3
7) Parazzini F, Chiaffarino F, Lavezzari M, Giambanco V; VIVA Study Group. Risk factors for stress, urge or mixed urinary incontinence in Italy. BJOG 2003;110(10): 927-33.
8) Song YJ, Xu L. Prevalence and related factors of urinary incontinence in postmenopausal women) Zhongguo Yi Xue Ke Yuan Xue Bao 2004;26(4): 442-5
9) Hunskaar S, Lose G, Sykes D, Voss S. The prevalence of urinary incontinence in women in four European countries. BJU Int 2004;93(3) : 324-30
10) Adelman PK Prevalence and detection of urinary incontinence among older Medicaid recipients. J Health care Poor Underserved 2004; 15(1): 99-112
11) Danijela Daus-Šebeđak, Ines Zelić, Jasna Vučak, Ivana Katić-Milošević, Davorka Vrdoljak, Kvaliteta života i suočavanje s problemom inkontinentnih žena. U Zbornik radova XIII kongresa obiteljske medicine, Osijek, 2006.
12) Kim JS, Lee EH, Park HC. Urinary incontinence: Prevalence and knowledge among community-dwelling Korean women aged 55 and over. Tahean Kanhoe Chi. 2004;34 (4): 609-16
13) Vježbe za inkontinenciju. Dostupno na Simbex.hr. Posjećeno 3.06.2007.
14) Detrunorm. Dostupno na www. NetDoctor.co.uk. Posjećeno 31.05.2007.
15) Demmler RW. Inkontinencija mokraće. U Rakel RE i sur. Osnove obiteljske medicine. Zagreb, naklada Ljevak, 2005; 528-532