Bolesnici s preboljelim infarktom miokarda bez značajnije disfunkcije lijevog ventrikula i znakova ishemije miokarda inducirane naporom sposobni su vratiti se prethodnom poslu kako slijedi: lagani uredski posao za dva tjedna, prosječni manualni posao za tri tjedna, a teški za šest tjedana.

Ovisno o istraživanju i do 45% bolesnika s akutnim infarktom miokarda mlađe je od 65 godina što u većini država predstavlja radnoaktivnu populaciju [1-3]. Podaci iz 1980-tih za populaciju Sjedinjenih Američkih Država pokazivali se da su se bolesnici s nekompliciranim infarktom miokarda prosječno vraćali na posao nakon sedamdeset i pet dana, dok je u Europi taj period iznosio između tri i šest mjeseci. Suvremene smjernice preporučaju redukciju toga perioda na jedan do tri mjeseca (pedesetak dana je medijan u većini zemalja) uz naglasak da postoje različiti protokoli i politike u različitim europskim zemljama [4, 5, 6]. Kovoor i sur. [7] smatraju sigurnim povratak na punu i normalnu svakodnevnu aktivnost, uključujući onu na radnom mjestu, dva tjedna nakon infarkta miokarda niskog rizika. Perk [8] nalazi da danas industrijski i ostali poslovi iziskuju značajno manje napora nego je to prosječni maksimalni radni kapacitet zdrave populacije (općenito samo 25% na suvremenim radnim mjestima). Radi toga su se bolesnici s preboljelim infarktom miokarda bez značajnije disfunkcije lijevog ventrikula i znakova ishemije miokarda inducirane naporom sposobni vratiti prethodnom poslu kako slijedi: lagani uredski posao za dva tjedna, prosječni manualni posao za tri tjedna, a teški za šest tjedana. Udio povratka na posao u Europi i SAD-u iznosi između 60 i 95% s tendencijom viših postotaka u navedenim američkim i skandinavskim državama.

Prediktori povratka na posao nakon akutnog infarkta miokarda

U psihosocijalne čimbenike ubrajaju se anksioznost, depresija, stres na radnom mjestu, motivacija za povratak na posao, te bolesnikova samopercepcija težine bolesti.

Prediktori povratka na posao nakon akutnog infarkta miokarda mogu se podijeliti u tri skupine:

1) zdravstveni čimbenici i čimbenici vezani za bolesnika,

2) psihosocijalni čimbenici,

3) ekonomski čimbenici i čimbenici vezani za posao.

U prvu skupinu čimbenika ulaze dob, spol, stupanj obrazovanja bolesnika, prethodno preboljeli infarkt miokarda, težina infarkta miokarda, postinfarktna angina pectoris, slaba istisna frakcija lijevog ventrikula, niski kapacitet vježbanja. Među navedenim čimbenicima dob ima najveću ulogu, dok su zdravstveni čimbenici općenito manje važni. U psihosocijalne čimbenike ubrajaju se anksioznost, depresija, stres na radnom mjestu, motivacija za povratak na posao, te bolesnikova samopercepcija težine bolesti - kod njih je važna uloga poslodavca, a ponekad i psihijatra. U posljednju skupinu čimbenika ubrajaju se benefiti iz zdravstvenog osiguranja i ostale financijske koristi, stopa zaposlenosti, psihofizički zahtjevi posla. Kako su ti čimbenici također vrlo važni, oni moraju biti procijenjeni da ne dovedu do ponavljanja kardijalnih incidenata vezano za posao.

Uloga kardiologa u donošenju odluke o povratku na posao

Kvaliteta života se snižava za 40-50% u bolesnika nakon infarkta miokarda. Negativni prediktori kvalitete života nakon infarkta miokarda su šećerna bolest, arterijska hipertenzija, hiperlipoproteinemija, anamneza preboljelog infarkta miokarda.

Uloga kardiologa u donošenju odluke o povratku na posao sastoji se u procjeni ostatnih oštećenja srca i funkcionalnog statusa bolesnika, a uloga specijaliste medicine rada u procjeni ostalih aspekata posla kao što su dnevno-noćne smjene, lokacija i radna okolina, hijerarhijska pozicija i psihosocijalni stres bolesnika, rizici za treću stranu. Obije specijalnosti su odgovorne za bolesnika i njegov povratak na posao u najboljem mogućem stanju, te društvo kroz minimalne troškove bolovanja  umirovljenja [9, 10].

Prema literaturnim podacima [10, 11, 12] kvaliteta života se snižava za 40-50% u bolesnika nakon infarkta miokarda. Negativni prediktori kvalitete života nakon infarkta miokarda su šećerna bolest, arterijska hipertenzija, hiperlipoproteinemija, anamneza preboljelog infarkta miokarda, a pozitivni sposobnost za viši intenzitet tjelesne aktivnosti, te revaskularizacija miokarda unutar 30 dana nakon koronarnog incidenta. 

Prosjek bolovanja u Hrvatskoj

Povratak na posao nakon infarkta miokarda u relativno niskih 65% radno aktivnih bolesnika posljedica je relativno niskih plaća zaposlenih, visoke nezaposlenosti u državi i benefita zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

Prema hrvatskim podacima [13] prosjek trajanja bolovanja nakon akutnog infarkta miokarda sa ST-elevacijom liječenog primarnom perkutanom koronarnom intervencijom iznosi 126 dana, 32% bolesnika nakon liječenja biva umirovljeno, 3% otpušteno, 18% biva značajno manje plaćeno (osobito muškarci), a 41% njih navodi sniženje kvalitete života. Stariji bolesnici, te oni nižeg stupnja obrazovanja češće bivaju umirovljeni ili otpuštani, a oni niže zarade prije i nakon infarkta bivaju dulje na bolovanju. Dulje bolovanje povezano je s nižom kvalitetom života nakon istraživanog koronarnog incidenta. Duže trajanje bolovanja u odnosu na inozemne podatke posljedica je tradicionalne zdravstvene politike, kao i duljeg čekanja na rehabilitaciju hrvatskih bolesnika. U ovoj studiji pronađeno kraće bolovanje u bolesnika s višom zaradom, onih koji rade u manjim privatnim ili vlastitim tvrtkama je logično i lako objašnjivo. Povratak na posao nakon infarkta miokarda u relativno niskih 65% radno aktivnih bolesnika posljedica je relativno niskih plaća zaposlenih, visoke nezaposlenosti u državi i benefita zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

Zaključak

U zaključku se može reći da, unatoč vrhunskim rezultatima liječenja akutnog infarkta miokarda [5,6], neadekvatna zdravstvena politika i dugotrajno čekanje rehabilitacije, te drugi socioekonomski čimbenici mogu dovesti do predugog bolovanja, previsokog postotka „nevraćanja“ na posao, te sniženja zarade i kvalitete života nakon infarkta miokarda.   

Doc. dr. sc. Zdravko Babić

Voditelj Odjela intenzivne kardijalne skrbi

Zavod za kardiovaskularne bolesti

KBC Sestre milosrdnice

Literatura

1. Andersen HR, Nielsen TT, Rasmussen K, Thuesen L, Kelbaek H, Thayssen P et all for the DANAMI-2 Study Group. A comparison of coronary angioplasty with fibrinolytic therapy in acute myocardial infarction. NEJM 2003;349:733-42.

2. Widimsky P, Groch L, Zelizko M, et al. Multicenter randomized trial comparing transport to primary angioplasty vs. immediate thrombolysis vs combined strategy for patients with acute myocardial infarction presenting to a community hospital without a catheterization laboratory. The PRAGUE Study. Eur Heart J 2000;21:823-31.

3. Widimsky P, Budesinsky D, Vorac D et al. Long distance transport for primary angioplasty vs. immediate thrombolysis in acute myocardial infarction. Final results of the randomized national multicentre trial-PRAGUE-2. Eur Heart J 2003;24:94-104.

4. Schneider H, Ince H, Rehders T, Karber T, Weber F, Kische S, Chatterjee T, Nienaber CA for Drip&Ship Netzwerk (District of Rostock Infarct Project & Shipping Patients). Treatment of acute ST-elevation myocardial infarction in a regional network (Drip & Ship Network Rostock). Herz 2007;32:635-40.

5. Nikolić Heitzler V., Babić Z., Miličić D., Bergovec M., Raguž.M., Mirat J., Strozzi M., Plazonić Ž., Giunio L., Steiner R., Starčević B., Vuković I. Results of the Croatian Primary Percutaneous Coronary Intervention Network for Patients With ST-Segment Elevation Acute Myocardial Infarction. Am J Cardiol. 2010;105;1261-67

6. Nikolić Heitzler V., Babić Z., Miličić D., Bergovec M., Raguž.M., Mirat J., Strozzi M., Plazonić Ž., Giunio L., Steiner R., Starčević B., Vuković I. Primary percutaneous coronary intervention network in economically less developed country. EHJ (Suplement 2010); 12: F124

7. Widimski P, Wijns W, Fajadet J, de Belder M, Knot J, Aaberge L, Andrikopoulos G, Baz JA, Betriu A, Claeys M, Danchin N, Djambazov S, Erne P, Hartikainen J, Huber K, Kala P, Klinceva M, Kristensen SD, Ludman P, Ferre JM, Merkely B, Milicic D, Morais J, Noc M, Opolski G, Ostojic M, Radovanovic D, De Servi S, Stenestrand U, Studencan M, Tubaro M, Vasiljevic Z, Weidinger F, Witkowski A, Zeymer U; European Association for Percutaneous Cardiovascular Interventions. Reperfusion therapy for ST elevation acute myocardial infarction in Europe: description of the current situation in 30 countries. EHJ 2010;31;943-57.

8. Dennis C, Houston-Miller N, Schwartz RG, Ahn DK, Kraemer HC, Gossard D, Juneau M, Taylor CB, DeBusk RF. Early return to work after uncomplicated myocardial infarction. Results of a randomized trial. JAMA. 1988;260:214-20.

9. Gutiérrez Morlote J, Vacas Arlandis M, Lobato García A, Llorca Díaz J, Prieto Solís JA, Domenech Delgado J, San José Garagarza JM. The effect of myocardial infarct on the employment situation of patients. Rev Esp Cardiol. 1999;52:556-62.

10. Boudrez H, De Backer G. Recent findings on return to work after an acute myocardial infarction or coronary artery bypass grafting. Acta Cardiol2000;55:341-9.

11. Levine GN, Bates ER, Blankenship JC, Bailey SR, Bittl JA, Cercek B, Chambers CE, Ellis SG, Guyton RA, Hollenberg SM, Khot UN, Lange RA, Mauri L, Mehran R, Moussa ID, Mukherjee D, Nallamothu BK, Ting HH; ACCF; AHA; SCAI. 2011 ACCF/AHA/SCAI Guideline for Percutaneous Coronary Intervention: executive summary: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines and the Society for Cardiovascular Angiography and Interventions. Catheter Cardiovasc Interv 2012 15;79:453-95.

12. Kovoor P, Lee AK, Carrozzi F, Wiseman V, Byth K, Zecchin R, Dickson C, King M, Hall J, Ross DL, Uther JB, Denniss AR. Return to full normal activities including work at two weeks after acute myocardial infarction. Am J Cardiol. 2006 ;97:952-8.

13. Babić Z, Oštrić M, Pavlov M, Nikolić Heitzler V. Return to professional working activity after myocardial infarction; real life data. Eur J Prev Cardio2012; 19: S133.