U istraživanju je sudjelovalo 1244 bolesnika s dijagnosticiranom hernijacijom intervertebralnog diska u lumbalnoj regiji, iz studije SPORT (Spine Patient Outcomes Research Trial), jedne od najvećih kliničkih studija kirurškog liječenja bolesti kralježnice. Od 501 bolesnika u randomiziranoj kohorti, početno je u njih 245 namijenjeno kirurško liječenje, dok je u 256 bolesnika namijenjeno liječenje konzervativnim metodama, fizikalnom i medikamentnom (analgetskom) terapijom. Bolesnicima je bio dopušten prijelaz u drugu terapijsku skupinu. Preostali bolesnici činili su opservacijsku kohortu, te je odluka o načinu liječenja prepuštena samim bolesnicima i njihovim liječnicima. Dva terapijska pristupa uspoređivana su prema ishodnim razinama boli, fizičkog funkcioniranja i invalidnosti (primarni ishodi). Sekundarni ishodi obuhvaćali su subjektivnu procjenu napretka bolesnika, radna sposobnost, zadovoljstvo trenutnim simptomima i skrbi te procjenu težine ishijasa.

Analiza prema namjeri liječenja (intent-to-treat) u randomiziranoj kohorti pokazala je veću učinkovitost kirurške metode liječenja na sve primarne i sekundarne ishode (osim radne sposobnosti) tijekom 8 godina praćenja. Međutim, kako je velik broj početno konzervativno liječenih bolesnika na kraju podvrgnuto kirurškom liječenju (49%), opaženi učinak kirurškog liječenja na primarne ishode nije se pokazao statistički značajnim.

Kada su uspoređeni kirurški liječeni s konzervativno liječenim bolesnicima, odnosno kad je provedena analiza prema načinu liječenja (as-treated), uočene su statistički značajne razlike. Na skali od 100 bodova, prosječna razina boli bila je 10.9 bodova niža u operativno liječenih bolesnika. Mjere fizičkog funkcioniranja i invaliditeta pokazale su slične rezultate.

Važno je napomenuti da su neki pomno odabrani bolesnici ostvarili značajno poboljšanje konzervativnim metodama liječenja.

Prethodna istraživanja su pokazala da kirurško liječenje dovodi do bržeg olakšanja boli i oporavka bolesnika s hernijacijom diska, u usporedbi s konzervativnim liječenjem. Međutim, bilo je teško odrediti stvarni učinak, posebice zbog velikog broja bolesnika koji se podvrgnu kirurškom zahvatu nakon konzervativnog liječenja.

Hernijacijom intervertebralnog diska u lumbalnoj regiji s kompresijom živčanih struktura u spinalnom kanalu, pojavljuje se klinička slika kompresijskog sindroma. Tipična je nagla pojava trgajuće boli koja se širi duž odgovarajućeg dermatoma do kraja ekstremiteta, to jest do prstiju stopala. Bol je najčešće praćena parestezijama i ispadima osjeta, a katkada i motoričkim ispadima. Operativno liječenje kompresijskog sindroma provodi se ekstirpacijom herniranog intervertebralnog diska (discektomija).