Sindrom prostatitisa (SP) čest je klinički entitet i naziv je za niz poremećaja funkcije prostate. O SP-u govorimo stoga što etiologija bolesti još uvijek nije razjašnjena, a dijagnostički i terapijski kriteriji nisu jasno određeni. U kliničkoj praksi termin prostatitis vrlo često obuhvaća vrlo široki spektar oboljenja prostate koja nisu nužno uzrokovana bakterijskom infekcijom. Klinički se očituje uretralnim, prostatičkim, seksualnim i drugim simptomima.

Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze, pregleda te dokazom upale i/ili infekcije u prostati. Osnovni kriteriji za podjelu unutar SP-a su klinički simptomi i znakovi te prisutnost leukocita i bakterija u selektivno uzimanim uzorcima mokraće, ejakulatu i u eksprimatu prostate. U dijagnostici se preporuča korištenje NIH (National Institutes of Health) klasifikacije SP-a. Prema ovoj klasifikaciji kronični prostatitis s dokazanom infekcijom jasno se razlikuje od sindroma kronične zdjelične boli. Ova klasifikacija pruža logičku osnovu i slijed za odabir optimalnog tretmana u odnosu na dijagnozu. Tradicionalno termin „prostatits“ označava akutnu ili kroničnu upalu prostate gdje se indentificira uzročnik infekcije. Termin „sindrom kronične zdjelične boli“ uznačava upalnu bolest prostate gdje se specifični uzročnik ne može identificirati. U odnosu na trajanje simptoma prostatis dijelimo na akutni i kronični. Da bi se postavila dijagnoza kroničnog prostatitisa simptomi moraju trajati najmanje tri mjeseca.

Antimikrobno liječenje indicirano je u bolesnika s akutnim bakterijskim prostatitisom, kroničnim bakterijskim prostatitisom, upalnim oblikom sindroma kronične zdjelične boli kojih su dio i bolesnici s bakterijskim prostatitisom u kojih uzročnik nije dokazan klasičnim mikrobiološkim metodama (spolno prenosivi uzročnici), te u odabranih bolesnika s neupalnim oblikom sindroma kronične zdjelične boli i s asimptomatskim upalnim prostatitisom (infertilni bolesnici te bolesnici s povišenim vrijednostima PSA i upalom u biopsiji prostate bez karcinoma). Bolesnici sa sindromom kronične zdjelične boli tretiraju se zbog polimorfije simptoma mnogim medikamentima i fizikalnim postupcima, a dosada objavljenoj literaturi nema dovoljno konzistentnih podataka, pa tako za sada nema dovoljno argumenata za donošenje jasnih smjernica za liječenje ovog sindroma.

U predavanju je iznesen prijedlog nacionalnih smjernica za dijagnozu i liječenje sindroma prostatitisa. Pridržavanje preporuka koje donose ove smjernice neće osigurati povoljan ishod u svakom slučaju, niti je cilj ovih smjernica dati pregled svih dostupnih dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti. Krajnju odluku o dijagnostičkom i terapijskom izboru za pojednog bolesnika donosi nadležan liječnik.

Ognjen Kraus