Većina razvijenih zemalja prošla je kroz proces deinstitucionalizacije osoba s psihičkim poremećajima što podrazumijeva odmak od stacionarne psihijatrijske skrbi i prelazak na ambulantnu njegu s ciljem potpune integracije bolesnika u društvo.

Očekivana životna dob osoba s psihičkim poremećajima najbolja je mjera uspješnosti zdravstvenog sustava jedne zemlje.

Tim istraživača analizirao je podatke vezane za hospitalizaciju i mortalitet svih osoba hospitaliziranih najmanje godinu dana zbog poremećaja mentalnog zdravlja u razdoblju od 1987. do 2006. godine u Danskoj, Finskoj i Švedskoj.

Stopa smrtnosti bolesnika s psihičkim poremećajima izračunata je i uspoređena sa stopom smrtnosti opće populacije.

Rezultati pokazuju da bolesnici s psihičkim poremećajima imaju dva do tri puta veću stopu smrtnosti, te da žive 15 do 20 godina kraće u usporedbi s općom populacijom u sve tri navedene zemlje. Rezultati također pokazuju da je očekivano trajanje životnog vijeka niže kod psihički bolesnih muškarca nego kod žena u sve 3 zemlje. Uočeno je međutim da se od 1987. do 2006. godine smanjila razlika u očekivanoj duljini života između opće populacije i bolesnika s psihičkim poremećajima, što ukazuje na poboljšanja u funkcioniranju zdravstvene skrbi i brige za takve bolesnike.

Kao razlog visoke stope smrtnosti među psihički oboljelima istraživači između ostalog navode i
nezdrav stil života, neadekvatno korištenje medicinske skrbi, te zanemarivanje fizičkih bolesti kod psihijatrijskih bolesnika. Osim toga, osobe s duševnim smetnjama su češće lošijeg imovinskog stanja, često su nezaposlene te marginalizirane što također dovodi do lošeg zdravstvenog stanja i prerane smrti.