Preporuka je to U.S. Preventive Services Task Force (USPSTF) i grupe stručnjaka koji se bave ovim područjem istraživanja.

Dr. John Schousboe, glavni istraživač i liječnik u Park Nicollet Health Services, Minneapolis, smatra da se važeće smjernice temelje na dobi pacijentica, a ne na temeljnim rizicima.

Tim dr. Schousboea koristio je podatke dva nacionalna istraživanja koja su pratila postotak raka dojke i redovitost mamografije na uzorku od više od milijun žena koje su podjelili u tri skupine na temelju kojih su kreirali hipotetske scenarije:
• žene koje nisu bile na mamografiji,
• žene koje su obavljale mamografiju svake dvije godine
• žene koje su mamografiju obavljale svake tri do četiri godine.

U istraživanju su u obzir uzeta tri dodatna rizika:
• dijagnosticiran rak dojke u obitelji,
• biopsija dojke radi sumnje na tumor i
• gustoća tkiva dojke. Žene s većom gustoćom tkiva dojke imaju četiri puta veći rizik od oboljenja.

Nakon što su definirane skupine pacijentica, stručnjaci su postavili i ekonomski "najisplativije"scenarije za provedbu mamografije.

Na osnovu analiziranih podataka doneseni su sljedeći zaključci:

• za žene u četrdesetima koje imaju manju gustoću tkiva dojke i nemaju drugih faktora rizika, nema razlike obavljaju li mamografiju svake dvije ili svake tri do četiri godine. Naime, da bi spasili život samo jedne četrdesetogodišnjakinje, treba pregledati čak 8000 žena. Istraživanja pokazuju da 17 od 100 pregledanih ima lažno pozitivni nalaz raka dojke koji zahtjeva dodatne testove koji žene izlažu radijaciji i bolnim, invazivnim zahvatima (biopsija).
• Za žene u pedesetima, šezdesetima i sedamdesetima s manjom gustoćom tkiva dojke i bez drugih faktora rizika mamografija bi I troškovno bila učinkovitija svake tri do četiri nego svake dvije godine.
• Za žene iznad pedesete s većom gustoćom tkiva dojke ili drugi faktorima rizika ustanovljeno je da je mamografija svake dvije godine najučinkovitija.

Studija nije primjenjiva na žene koje imaju visoke faktore rizika za razvoj raka dojke, odnosno imaju par gena pod nazivom BRCA1 i BRCA2, također nije testirala svoje zaključke u kliničkoj praksi već predstavlja simulaciju različitih screening programa.

Dr. Schousboe je rekao da ne očekuje da studija promjeni trenutno važeće preporuke, ali da će biti sretan ako potakne razgovor između žene i njenog liječnika o specifičnim faktorima rizika, a osobito o gustoći tkiva dojke.