Britansko istraživanje o pojavnosti kockanja pokazalo je da je 73% odraslih kockalo u 2010. godini, u usporedbi s 68% koliko ih je kockalo u 2007.

Istraživanje je također otkrilo da je udio ovisnika o kocki porastao s 0.5% odrasle populacije 2007. na 0.7% u 2010. godini. Izvješće je ovo okarakteriziralo izjavom da mali porast nije statistički značajan.

Pa ipak, Brian Pomeroy, predsjedavajući Povjerenstva za igre na sreću, priznao je da "mali, ali vjerojatno rastući, dio populacije ima ozbiljne probleme s kockanjem", prema izjavi koja je pratila tiskovno izvješće. Državna lutrija je bila najpopularnija vrsta igre na sreću s 59% odraslih koji su kupili srećke u proteklih 12 mjeseci. Sljedeće najpopularnije aktivnosti su bile druge lutrije (25%) i grebalice (24%), dok za njima slijede klađenja na konjske utrke (16%).

Glede učestalosti, istraživanje je pronašlo da je 43% odraslih sudjelovalo bar u jednoj od igara na sreću u tjednu koji je prethodio samom istraživanju. Više od trećine je kupilo srećku Državne lutrije za izvlačenje u prošlom tjednu.

Što se tiče profila kockara, istraživanje je uočilo da je kockanje znatno učestalije u skupini bijelaca, 76%. Taj broj je u skupini crnaca iznosio 52%, a 41% kod Azijata. Obrazovanje je bilo drugi diferencirajući čimbenik. Osobe koje su imale najviše razine obrazovanja rjeđe su kockale u proteklom tjednu nego osobe s nižim obrazovanjem. U 2010. godini, 70% onih koji su imali sveučilišnu diplomu je kockalo, u usporedbi s 76% onih koji nisu imali tercijarno obrazovanje.

Problemi
U skupini ovisnika o kocki istraživanje je uočilo da je sam problem češći kod muškaraca nego kod žena. Problem je bio ovisan i o dobi ispitanika, s većim udjelom ovisnika o kocki među mlađim odraslima nego u starijim dobnim skupinama. Iako ovaj problem zahvaća manje od 1% stanovništva, istraživanje ističe da je važan javnozdravstveni problem.

Kao i kod igara na sreću općenito, i kod ovisnika o kocki veći je udio onih s nižim obrazovanjem. Etničko podrijetlo je, međutim, različito, s Azijatima koji su imali najveći udio onih s ovisnosti o kockanju, dok su ih slijedili crnci i bijelci.

Bilo je također razlika u motivaciji između prosječnih (društveno prihvatljivih) kockara i onih ovisnih o kocki. Dok su razlozi poput želje za osvajanjem novca bili visoko pozicionirani među normalnim igračima na sreću, kao motivacija nije bila značajnija od ideje upražnjavanja igara na sreću zbog zabave ili uzbuđenja. Oni koji su definirani kao ovisnici o kocki su češće kockali kako bi potaknuli pozitivne emocije ili izbjegli ili ublažili negativne. Socijalna ili ekstrinzična motivacija, poput želje za osvajanjem novca, bila je za njih manje važna.

Reforma
Australija je još jedna od zemalja u kojoj postoji zabrinutost oko utjecaja kockanja. Prošlogodišnje izvješće Povjerenstva za proizvodnu efikasnost naznačilo je socijalne troškove ovisnika o kocki i bijedi koju to donosi stotinama tisuća ljudi. Nakon tog izvješća Parlament Australije se složio sa stvaranjem povjerenstva koje bi ispitalo moguće reforme zakona koji reguliraju kocku i što bi se moglo učiniti za ublažavanje problema kockanja.

Tijekom veljače povjerenstvo je putovalo zemljom slušajući iskaze različitih skupina. U Adelaideu je Allan Moss, predsjedatelj Neovisne direkcije za kockanje Južne Australije, rekao parlamentarcima da se zalaže za "pametne kartice" koje bi postavile dnevne ili tjedne limite za igrače na poker uređajima, izvijestio je Australski Associated Press 1. veljače. U Hobartu, glavnom gradu Tasmanije, povjerenstvo je poticano da predloži saveznoj vladi uspostavljanje državnog registra ovisnika o kocki, izvijestio je ABC 18. veljače. Matt Rowll, iz udruge "Relationships Australia", rekao je također da bilo koji sustav koji postavlja limite na klađenje za kockare treba osigurati postojanje razdoblja čekanja tijekom kojega ljudima nije dopušteno mijenjanje već postavljenih limita.

Poker aparati odgovorni su za 62% kockanja u Australiji i 80% ovisnosti o kockanju, prema izvješću koje je 17. prosinca objavio ABC news. Članak je opisao iskustva osoba koje su postale ovisne o kockanju na poker aparatima. Jedna od njih, Kate Roberts, kritizirala je način na koji su aparati prikrivali gubitke, govoreći da je netko dobitnik kada je zapravo dobio jedan dolar na uložena dva.

Dok bi limiti mogli biti korisni za poker aparate, neće učiniti ništa kako bi se zaustavio rast kockanja na internetu. Protuzakonito je da inozemne internet stranice nude kockanje Australcima, ali internet kasino i poker industrija ubire stotine milijuna dolara, izvijestio je ABC news u izvještaju o online kockarskoj industriji od 14. prosinca.

Dok je zakonski propis o interaktivnom kockanju iz 2001. godine zaustavio internetske stranice iz Australije, nije spriječio ljude da pristupaju tisućama prekomorskih stranica. Pravni ekspert Jamie Nettleton je rekao za ABC da bi bilo jako teško primijeniti zakon protiv operatera koji su smješteni u zemljama u kojima je online kockanje zakonski dozvoljeno.

Jedno istraživanje koje je naveo ABC potvrdilo je da je gotovo trećina Australaca u dobi od 16 godina i starijih kockalo preko interneta.

Vlade dobivaju
Jedan od problema koje imaju vlasti u reguliranju kocke jest da bi dodatna ograničenja mogla smanjiti njihov prihod. U Kanadi, na primjer, različite razine vlasti prikupile su 2009. godine 14.75 milijardi kanadskih dolara od igara na sreću, prema novinama Globe and Mail 27. kolovoza 2010.g. Članak objavljen 27. srpnja prošle godine u New York Timesu izvijestio je da su u Europi vlade gledale na kockanje kao na jedan od načina da se smanje proračunski deficiti pogoršani sadašnjim ekonomskim padom. Mjesec dana prije nego je članak napisan Francuska je promijenila zakon kako bi dopustila online kockanje, istog mjeseca je Danska krenula učiniti isto. Švicarska, Španjolska i Njemačka razmišljaju o istom koraku prema New York Timesu.

Članak je naveo istraživanje koje je pokazalo da je Europa trenutačno najveće tržište na svijetu za kockanje preko interneta, čineći 12.5 milijardi od 29.3 milijardi dolara koliko je procijenjena globalna dobit u 2010. godini. Italija je djelomično legalizirala online kockanje, korak koji je donio dodatnih 150 milijuna dolara u porezima, naglasio je članak.

Kako se mogućnosti za kockanje povećavaju, uključujući kockanje preko mobitela i Facebook aplikacija, ostaje pitanje o tome koliko su vlade zainteresirane za učiniti bilo što kako bi se ograničio socijalni trošak prekomjernog kockanja.

Na koncu, to će se možda dogoditi kroz javni pritisak. Nedavni primjer toga zbio se u Berlinu u Njemačkoj. Taj grad imao preko 300 prostora za igre na sreću i kasina, s 37 000 ovisnih o igrama na sreću, izvijestio je Irish Times 19. veljače. Tvrtke koje stoje iza tih aktivnosti su poznate kao izdašni sponzori političkih stranaka i članak je istaknuo da neki kritičari kockanja vide vezu između donacija i odluke da se liberaliziraju zakoni o kockanju u Berlinu 2006. godine. Nedavni javni prosvjedi su uspjeli preokrenuti neke od promjena, gradska vlast kaže da će ograničiti vrijeme u kojemu su mjesta za kockanje otvorena i povisiti poreze. Vlast će možda biti u iskušenju zbog lakog novca od kockanja, ali nije imuna od pritiska glasača.

Izvornik: zenit.org (o. John Flynn, L.C.)
Preveo: Aleksandar Savić, dr.med.