Kod Alzheimerove bolesti sve veću pažnju privlače monoklonska antitijela, poput lekanemaba i donanemaba, koja ciljano uklanjaju amiloid-beta plakove, čime se usporava neurodegeneracija.

Osim njih, istražuju se i tau inhibitori koji smanjuju patološki tau protein, još jedan ključni faktor u razvoju bolesti.

Ipak, standardni tretmani, poput inhibitora acetilkolinesteraze, uključujući donepezil, rivastigmin i galantamin, te memantin, i dalje su temelj simptomatske terapije.

Kod demencije s Lewyjevim tijelima, uz inhibitore acetilkolinesteraze, od kojih se rivastigmin smatra najučinkovitijim, često se primjenjuju i dopaminergički lijekovi zbog povezanosti bolesti s parkinsonizmom. Novi antipsihotik pimavanserin pokazuje manje nuspojava kod halucinacija u usporedbi s klasičnim antipsihoticima, koji mogu pogoršati simptome bolesti.

Frontotemporalna demencija trenutno nema odobrene specifične lijekove, no istraživanja su usmjerena na antisense oligonukleotide koji ciljaju patogene proteine poput tau i TDP-43. Serotonergički i glutamatergički lijekovi koriste se za kontrolu poremećaja ponašanja i emocija, dok su kod primarno progresivnih afazija neki inhibitori acetilkolinesteraze pokazali određena klinička poboljšanja.

Kod vaskularne demencije farmakološki pristup temelji se na liječenju osnovnih vaskularnih čimbenika rizika, poput hipertenzije, dijabetesa i hiperlipidemije. U terapiji se često koriste antitrombocitni lijekovi poput acetilsalicilne kiseline i klopidogrela, kao i statini, kako bi se smanjio rizik od daljnjih cerebrovaskularnih oštećenja. Inhibitori acetilkolinesteraze i memantin mogu biti korisni kod određenih pacijenata, posebno ako postoji preklapanje s Alzheimerovom bolešću.

Prof. dr. sc. Nenad Bogdanović