Parkinsonova bolest (PB) druga je najčešća neurodegenerativna bolest, karakterizirana gubitkom dopaminergičkih neurona i prisutnošću motoričkih i nemotoričkih simptoma. U posljednja tri desetljeća, prevalencija PB-a značajno je porasla, potaknuvši sve veći interes za istraživanjem naprednih metoda liječenja, pogotovo u uznapredovanoj fazi bolesti.

Uznapredovana faza PB-a karakterizirana je neadekvatnim odgovorom na peroralnu terapiju te motoričkim fluktuacijama i diskinezijama. Kao odgovor na ove izazove razvijene su invazivne terapijske opcije, poput infuzijskih metoda, koje predstavljaju značajan napredak u liječenju uznapredovane bolesti. U ovom preglednom radu obuhvaćene su  sve trenutno dostupne infuzijske terapije koje se koriste u liječenju PB-a.

Prva infuzijska terapija korištena u liječenju PB-a bila je apomorfinska supkutana pumpa, koja se koristi posljednjih 30 godina i uspješno smanjuje motoričke fluktuacije i diskinezije.

 Intestinalni gel levodopa/karbidopa također se ističe po sposobnosti smanjenja “OFF” perioda i poboljšanju kvalitete života pacijenata, uz učinkovitost i na nemotoričke simptome.

Terapija intestinalnim gelom levodopa/karbidopa/entakapon omogućuje postizanje sličnog terapijskog učinka uz manju dozu lijeka zbog dodatka entakapona.

Supkutana pumpa foslevodopa/foskarbidopa novija je terapijska opcija koja postiže iste terapijske učinke, ali bez potrebe za invazivnom procedurom. Njezina prednost u odnosu na enteralne pumpe je u tome što ne zahtijeva invazivnu proceduru poput ugradnje sonde u probavni trakt.

Odabir pacijenata za ove terapije zahtijeva detaljnu procjenu simptoma i odgovora na terapiju. Iako ove metode liječenja ne utječu na temeljni neurodegenerativni proces, ključne su u kontroli simptoma i poboljšanju kvalitete života pacijenata.

Mario Hero, Valentino Rački, Vladimira Vuletić, Olivio Perković