Istraživači su analizirali podatke o temperaturi i smrtnosti iz 854 urbana područja u 30 europskih zemalja kako bi predvidjeli moguće smrtne slučajeve povezane s temperaturom između 2015. i 2099. Istraživali su različite scenarije zagrijavanja i razmatrali učinke strategija za zaštitu ljudi usred rastuće vrućine, kao što je povećanje količina zelenih površina i hlada u gradovima ili ugradnja klima uređaja u domove.

Rezultati, objavljeni u Nature Medicine, sugeriraju da će smrtni slučajevi uzrokovani vrućinom nadmašiti one uzrokovane hladnim uvjetima čak i u najoptimističnijim scenarijima, te da bi smrtni slučajevi povezani s temperaturom ukupno mogli porasti za gotovo 50%. Sredozemne regije, posebice istočna Španjolska, južna Francuska, Italija i Malta, na putu su da budu najgore pogođene.

Posljednjih godina nekoliko je zemalja doživjelo rekordne toplinske valove koji su povezani s desecima tisuća smrtnih slučajeva. Ipak, u Europi smrtnost uzrokovana niskim temperaturama trenutačno je deset prema jedan brojčano veća od onih uzrokovanih vrućinom. To je na putu da se promijeni kako globalne temperature rastu: predviđa se pad smrtnih slučajeva povezanih s hladnoćom, dok će one uzrokovane ekstremnom vrućinom postati sve prisutnije.

Za svoju analizu, znanstvenici su istražili četiri buduća scenarija u kojima se globalne temperature povećavaju za 1,5 °C, 2 °C, 3 °C i 4 °C. Također su razmotrili tri scenarija kako bi zemlje mogle poboljšati svoje strategije prilagodbe, potencijalno smanjujući rizik od smrti povezanih s vrućinom za 10%, 50% ili 90%.

Tim je otkrio da ako se rizik od smrti smanji za 50%, smrtnost će nastaviti rasti ako se temperature popnu. Smanjenje rizika od smrti za 10% dovodi do samo minimalnog smanjenja broja smrti u svim scenarijima zagrijavanja. Smanjenje rizika od smrti od 90% bilo bi dovoljno da se preokrene trend prekomjerne smrti čak i uz povećanje temperature od 4 °C, ali znanstvenici opisuje mogućnost da se to postigne kao nerealnu.

Ljudi stariji od 65 godina bit će posebno ranjivi, sugeriraju modeli, kao i oni koji žive u gradovima južne Europe koji se zagrijavaju brže od svoje okoline - fenomen poznat kao efekt urbanog toplinskog otoka.

Autori ističu da njihov model - kao i svi klimatski modeli - ima određeni stupanj nesigurnosti. Međutim, trendovi su prilično jasni.

Moraju se poduzeti mjere ublažavanja. Na primjer, u gradovima u kojima dominiraju automobili, vlasti bi mogle smanjiti emisije ulaganjem više novca u javni prijevoz i uvođenjem politika koje smanjuju upotrebu automobila. Brzo djelovanje moglo bi poboljšati javno zdravlje i spriječiti preuranjene smrti. Projekcije su samo projekcije, a ovo je model koji se može promijeniti, ali moramo odmah djelovati.