Cilj ovog rada bio je istražiti i usporediti samopercepciju osjetljivosti na nepravdu iz perspektive profitera, žrtve i promatrača na uzorku od 90 zdravstvenih radnika (medicinskih sestara i fizioterapeuta) u jednoj od specijalnih bolnica za medicinsku rehabilitaciju u Hrvatskoj. 

U tu svrhu korišten je upitnik koji se sastojao od demografskih podataka i hrvatske inačice skale osjetljivosti na nepravdu.

Bez obzira na postojeća ograničenja, rezultati istraživanja jasno pokazuju da su zdravstveni djelatnici u predmetnoj specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Hrvatskoj najosjetljiviji na nepravdu iz perspektive profitera, odnosno kao osobe koje su se osobno okoristile nepravdom. Manje su osjetljivi na nepravdu koju percipiraju izvana (perspektiva promatrača) ili na nepravdu koju sami trpe (perspektiva žrtve).

Drugi je važan nalaz da su sudionici ženskog spola, ruralnog prebivališta i medicinske sestre znatno osjetljiviji na nepravdu, a dob i bračni status nisu pokazali značajnu povezanost s osjetljivošću na nepravdu.

Buduća istraživanja trebala bi istražiti percepciju nepravde kroz dulji vremenski okvir i uključiti u istraživanje zdravstvene djelatnike svih struka. Također, bilo bi preporučljivo istražiti različite stilove upravljanja u zdravstvenim sustavima, posebice u smislu nagrađivanja radnika i napredovanja u karijeri. Kvalitativno istraživanje među zdravstvenim radnicima moglo bi pružiti širu i jasniju predodžbu o socijalnoj nepravdi na njihovu radnom mjestu.

Irena Canjuga, Dragana Sakač, Melita Sajko, Marija Arapović, Dijana Vuković, Anica Hunjet, Ivana Herak