Zviždanje pogađa do jedne trećine sve dojenčadi i predškolske djece, pri čemu jedna trećina kasnije u životu razvije astmu. Važno je identificirati tu djecu jer ih se tada može liječiti pravim lijekovima.

U klaster analizi, istraživači su klasificirali predškolsku djecu sa piskanjem u dvije glavne podskupine: onu koja imaju česte egzacerbacije i onu koja imaju sporadične napade. Česti egzacerbatori imali su veću vjerojatnost da će razviti astmu, koristiti lijekove za astmu i pokazati znakove smanjene funkcije pluća i upale dišnih putova, kao što je viši frakcijski izdahnuti dušikov oksid i alergijska senzibilizacija. Teški i česti egzacerbatori su djeca koju se morama identificirati u predškolskoj dobi i pokušati minimizirati njihova pogoršanja. 

Istraživanje je pokazalo da je eozinofilija vrijedan biomarker u predviđanju egzacerbacija astme i reakcije na inhalacijske kortikosteroide. Djeca s povišenim eozinofilima u krvi imaju veću vjerojatnost da će doživjeti česte i teške egzacerbacije. Ta djeca često pokazuju upalni profil koji bolje reagira na kortikosteroide, što eozinofiliju čini prediktorom uspjeha liječenja. Djeca s eozinofilijom također imaju veću vjerojatnost da će imati temeljnu alergijsku preosjetljivost, što dodatno podupire upotrebu kortikosteroida kao dijela njihove strategije liječenja.

Skupina istraživača razvija je test koji je dizajniran za brzo i učinkovito mjerenje razine eozinofila u krvi kod djece s astmom ili simptomima piskanja ubodom prsta. Preliminarni podaci predstavljeni na Kongresu Europskog respiratornog društva pokazuju da su djeca s većim brojem eozinofila u klinici imala veću vjerojatnost da će doživjeti napadaj astme unutar 3 mjeseca.

Kako liječiti one koji nemaju eozinofiliju?

Većina djece s piskanjem nisu atopičari i ne pokazuju eozinofilnu upalu, a ta djeca možda neće tako učinkovito reagirati na kortikosteroide. Kako ih tretirati ostaje pitanje?  

Respiratorni sincicijski virus i rinovirus igraju ključnu ulogu u izazivanju epizoda piskanja u ove djece. Istraživanja su pokazala da je zviždanje izazvano virusima uobičajena značajka ovog fenotipa, a ponovljene virusne infekcije mogu dovesti do povećane ozbiljnosti i učestalosti egzacerbacija. Međutim, trenutno ne postoje učinkovite antivirusne terapije ili cjepiva za rinovirus, što ograničava mogućnost izravnog liječenja virusne komponente bolesti.

Do 50% djece s teškim, rekurentnim zviždanjem također ima bakterijske patogene poput Moraxella catarrhalis i Haemophilus influenzae u donjim dišnim putovima. Za ovu djecu, rješavanje bakterijske infekcije najbolja je opcija liječenja za ublažavanje piskanja.

Istraživanje je predstavljeno na Međunarodnom kongresu Europskog respiratornog društva (European Respiratory Society ERS) 2024. godine.