Pretila djeca s astmom otporna su na ICS?
21.01.2022.
Pretila ili prekomjerno teška djeca s astmom mogla bi koristiti inhalacijske kortikosteroide (ICS) bez uspjeha, pokazuju kombinirani rezultati observacijskih studija. Svako povećanje indeksa tjelesne mase (BMI) za 1 jedinicu povezano je s više nego dvostruko većim omjerom izgleda za pogoršanje astme.
Rezultati ove velike, multicentrične randomizirane studije podržavaju trenutne dokaze da djeca s višim BMI statusom ne odgovaraju adekvatno na inhalacijske kortikosteroide, te da se ta povezanost vjerojatno ne objašnjava izmjerenom zbunjujućom ili obrnutom uzročnošću.
Fenotip astme u pretile djece karakterizira smanjena plućna funkcija, velika izraženost simptoma, loš odgovor na ICS i često korištenje zdravstvene zaštite.
Iako većina opservacijskih studija sugerira da je tjelesna težina povezana s egzacerbacijama astme, unatoč upotrebi inhalacijskih kortikosteroida, nije jasno jesu li te povezanosti posljedica nemjerenog zbunjujućeg ili obrnutog uzroka, što obuhvaća ideju da je možda pretilost posljedica, a ne uzrok nekontrolirane teške astme.
U ovoj studiji analizirani su podatci o ukupno 1511 djece uključene u četiri promatračke studije (PACMAN, PAGES, HPR, CLARA) i jednu kohortnu studiju (ALSPAC). Uključena su djeca s dijagnozom astme koja su koristila ICS i imala u anamnezi dostupne informacije o BMI-u i genetici.
Mendelska randomizacijska analiza temeljila se na ponderiranoj ocjeni alela na temelju 97 SNP-a koji predviđaju BMI i to na osnovi velikih studija o udruživanju genoma. U analizu je uključena BMI ocjena prilagođena dobi i spolu na temelju tablica rasta djece Svjetske zdravstvene organizacije.
Smjernice za liječenje preporučuju steroide za djecu s astmom koja imaju viši BMI od normalnog. Ova istraživačka skupina smatra da jedinstveni pristup liječenju djece s astmom inhalacijskim kortikosteroidima kao lijekom prve linije, osobito onima s viškom kilograma, zahtijeva reviziju. U najmanju ruku, trebalo bi poticati istraživanja koja identificiraju potencijalne alternativne tretmane i dati im prioritet, posebno jer je 30% djece s astmom istovremeno i pretilo. S porastom epidemije pretilosti u dječjoj dobi, očekuje se da će se ovaj postotak povećati, što znači da će se problem slabe kontrole astme češće viđati u rutinskoj kliničkoj praksi.
Treba uzeti u obzir složenu interakciju gena, tjelesnu masu i terapijski odgovor na inhalacijske kortikosteroide, te naglašavati potrebu kombiniranog liječenja i uz farmakoterapiju uvesti promjenu načina života i prehrane. Kreatori politike, pružatelji zdravstvenih usluga i obitelji moraju učiniti mnogo više kako bi se uhvatili u koštac s rastućom epidemijom pretilosti kod mladih ljudi.
Studiju su podržali ERS i program Europske unije za istraživanje i inovacije H2020.