Linda J. Williams sa Sveučilišta u Edinburghu u Ujedinjenom Kraljevstvu i suradnici proveli su randomizirano, kontrolirano ispitivanje faze 3 u 14 bolnica u Škotskoj u koje su uključene žene mlađe od 70 godina s dijagnozom ranog raka dojke. Bolesnice su bile podvrgnute operaciji očuvanja dojke i primale su tamoksifen pet godina (bolesnice s estrogenskim receptorima [ER]) ili kemoterapiju (bolesnice s malim brojem ER-a), a zatim su randomizirane u istraživanu grupu koja je bila na lokalnoj radioterapiji visokim dozama (291) ili kontrolnu skupinu koja je bila bez radioterapije (294).

Bolesnice su praćene u prosjeku 17,5 godina. Istraživači su otkrili da je ipsilateralni recidiv raka dojke bio znatno niži u skupini koja je primala radioterapiju u odnosu na skupinu koja nije primala radioterapiju (16 u odnosu na 36 %; omjer rizika 0,39). U prvom desetljeću nakon liječenja, postojale su razlike u riziku od recidiva ipsilateralnog tumora dojke (omjer rizika, 0,24), ali obje su skupine imale slične naknadne rizike od recidiva ipsilateralnog raka dojke. Nije primijećena razlika u ukupnom preživljenju između skupina (medijan, 18,7 u kontrolnoj vs. 19,2 godine u ispitivanoj skupini).

Ovo ispitivanje moglo bi biti početak u razumijevanju biološke dobrobiti radioterapije tijekom vremena jer je potvrđeno da se ne sprječavaju kasni lokalni recidivi. Ovo istraživanje sugerira da bolesnice čija biologija predviđa kasni recidiv dobiva malo od radioterapije, što je hipoteza koju tek treba ispitati.