Sedentarno ponašanje oboljelih od raka dojke povezano je s rizikom slabljenja tjelesne kondicije i lošijom kvalitetom života. Smanjenjem sedentarnog ponašanja može se poboljšati kvaliteta života ove skupine kroničnih bolesnica.
Smanjenje sedentarnog ponašanja nov je i izvediv način poboljšanja zdravlja i kvalitete života osoba koje su preživjele rak.
Poznato je da umjerena do intenzivna tjelesna aktivnost može poboljšati ishode za osobe koje su preboljele rak, međutim mnogi bolesnici se ne mogu baviti tjelesnom aktivnošću tog intenziteta. Možda bi smanjenje vremena provedenog u sjedenju moglo biti ostvarivi cilj kako bi se ublažile posljedice ove kronične bolesti i samog liječenja.
Cilj ove pilot studije bila je istražiti izvedivost i preliminarni učinak intervencije za smanjenje vremena sjedenja na promjene tjelesnih funkcija i kvalitete života osoba koje su preživjele rak dojke, od početne vrijednosti do 3 mjeseca praćenja.
Žene koje su liječile rak dojke i koje su same prijavile poteškoće u tjelesnom funkcioniranju dobile su mogućnost individualnog zdravstvenog savjetovanja kako bi smanjile sedentarno ponašanje.
Na početku studije i tijekom praćenja od 3 mjeseca ispitanice su nosile activPAL (akcelerometar koji se nosi na bedru; PAL Technologies) i dovršile su testove tjelesne funkcije (test hodanja na 4 metra, mjerenje vremena podizanja sa stolice i kretanja te držanje na stolici od 30 sekundi) uz samoprocjenu ishoda.
Prosječna dob uključenih žena (n=20) bila je 64,5 (SD 9,4) godina; imale su BMI od 30,4 (SD 4,5) kg/m2. Prosječno vrijeme od dijagnoze bilo je 5,8 (SD 2,2) godina, ispitanice su primale kemoterapiju (n=8, 40%), radioterapiju (n=18, 90%) ili endokrinu terapiju (n=17, 85%).
Intervencija je dovela do značajnog smanjenja vremena sjedenja: activPAL prosječno dnevno vrijeme sjedenja se smanjilo sa 645,7 (SD 72,4) na 532,7 (SD 142,1; β=–112,9; P=,001) minuta i prosječno dnevno dugo sjedenje (duljina sjedenja ≥ 20 min) smanjilo se s 468,3 (SD 94,9) na 366,9 (SD 150,4; β=–101,4; P=,002) minuta.
Svi testovi tjelesne funkcije imali su značajna poboljšanja: u prosjeku, izvedba testa hodanja na 4 metra smanjila se s 4,23 (SD 0,95) na 3,61 (SD 2,53; β=–,63; P=,002) sekundi, izvedba Timed Up and Go smanjila se s 10,30 (SD 3,32) na 8,84 (SD 1,58; β=–1,46; P=0,003) sekundi, a izvedba stajanja od 30 sekundi porasla je s 9,75 (SD 2,81) na 13,20 uspješnosti (SD 2,53; β=3,45; P< .001). PROMIS rezultat tjelesne funkcije prema samoprocjeni poboljšao se s 44,59 (SD 4,40) na 47,12 (SD 5,68; β=2,53; P=,05), a prosječni umor smanjio se s 52,51 (SD 10,38) na 47,73 (SD 8,43; β=–4,78); P=.02).
Ova tromjesečna pilot studija sugerira da bi smanjenje sedentarnog vremena moglo biti korisno za osobe koje su imale rak dojke i koje imaju poteškoća s tjelesnim funkcioniranjem i umorom. Smanjenje sedentarnog ponašanja nov je i izvediv način poboljšanja zdravlja i kvalitete života osoba koje su preživjele rak.