Isplativost biosimilara u odnosu na leflunomid kod bolesnika s RA
08.07.2024.
Među pacijentima s reumatoidnim artritisom koji imaju neadekvatan odgovor na metotreksat, je li slijed liječenja započet biosličnim antireumatskim lijekovima koji modificiraju bolest (DMARD) isplativ u usporedbi s leflunomidom?, pitanje je na koje su autori ove ekonomske procjene pacijenata pokušali dobiti odgovor.
Među pacijentima s reumatoidnim artritisom (RA) koji su imali neadekvatan odgovor na metotreksat, slijed liječenja je započet biosličnim antireumatskim lijekovima koji modificiraju bolest (DMARD) osigurava bolju kliničku učinkovitost u usporedbi s konvencionalnim sintetičkim DMARD-ovima preporučenim trenutnim smjernicama za liječenje; ali dokazi o isplativosti ostaju nejasni.
Analiza isplativosti ove ekonomske evaluacije provedena je u javnoj ustanovi u Hong Kongu pomoću modela prijelaza Markovljeve bolesti za simulaciju progresije bolesti tijekom života i troškova za pacijente s RA, koristeći novčanu vrijednost u 2022. Provedene su analize scenarija i osjetljivosti za testiranje internih valjanost zaključka modeliranja. Sudionici su uključivali pacijente kojima je dijagnosticiran RA od 2000. do 2021. koji su retrospektivno preuzeti iz lokalnih elektroničkih medicinskih zapisa kako bi se generirali ulazni parametri modela. Statistička analiza rađena je od siječnja 2023. do ožujka 2024. godine.
Model procjenjuje 3 konkurentna slijeda liječenja započeta biosličnim infliksimabom (CT-P13), biosličnim adalimumabom (ABP-501) i leflunomidom; svi se koriste u kombinaciji s metotreksatom.
Ukupno je identificirano 25099 bolesnika s RA (srednja [SD] dob, 56 [17] godina; 19469 [72,7%] žena). U analizi osnovnog slučaja, doživotni troškovi zdravstvene zaštite i QALY za slijed liječenja započet leflunomidom iznosili su 154632 USD odnosno 14,82 QALY; za bioslični infliksimab iznosile su 152326 američkih dolara odnosno 15,35 QALY; a za bioslični adalimumab iznosile su 145419 američkih dolara odnosno 15,55 QALY. Obje bioslične sekvence pokazale su niže troškove i veći QALY od sekvence leflunomida. U determinističkoj analizi osjetljivosti, inkrementalni omjer troškovne učinkovitosti (US$/QALY) uspoređujući bioslični slijed infliksimaba u odnosu na slijed leflunomida i bioslični slijed adalimumaba u odnosu na slijed leflunomida kretao se od -15797 do -8615 odnosno -9088 do 10238, sve ispod unaprijed definiranog praga spremnosti za plaćanje (48555 US $/QALY dobitak). U probabilističkoj analizi osjetljivosti, vjerojatnost da je slijed liječenja započet s leflunomidom, biosličnim infliksimabom i biosmilarnim adalimumabom bio isplativ od 10 000 ponavljanja bila je 0%, 9%, odnosno 91%.
U ovoj studiji ekonomske procjene, slijedovi liječenja započeti biosličnim DMARD-ovima bili su isplativi u usporedbi s slijedom liječenja započetim leflunomidom u liječenju pacijenata s RA kod kojih je bilo neuspjeha s početnim liječenjem metotreksatom. Ovi rezultati upućuju na potrebu ažuriranja smjernica kliničkog liječenja za uvođenje biosimilarnih lijekova odmah nakon neuspjeha metotreksata za bolesnike s RA.