Promjene u koštanom metabolizmu počinju se javljati u ranim stadijima kronične bubrežne bolesti (KBB). U četvrtom i petom stadiju KBB-a svi bolesnici imaju neki oblik mineralno-koštanih poremećaja. Tijekom godina promijenile su se karakteristike bolesnika na kroničnom programu dijalize, danas je sve više starijih bolesnika i bolesnika sa šećernom bolesti u kojih je češća bolest usporene pregradnje kostiju. Unatoč tomu još uvijek veliki broj bolesnika ima bolest brze pregradnje kostiju koja je povezana sa sekundarnim hiperparatireoidizomom (engl. secondary hyperparathyroidism; SHPT)1–3. U svim stadijima KBB-a, posebno u bolesnika u završnim stadijima KBB-a, neophodno je pratiti i kontrolirati parametre poremećaja koštanog metabolizma. Posljednjih desetljeća, zahvaljujući dostupnim lijekovima: analozima vitamina D, kalcimimeticima i vezačima fosfata, uz dijetu i adekvatnu dijalizu može se uspješno prevenirati i liječiti SHPT te je u malog broja bolesnika potrebna paratireidektomija

Nakon uspješne transplantacije bubrega dolazi do oporavka egzokrine i endokrine funkcije bubrega. Vrijednosti serumske koncentracije kalcija, fosfata, paraireoidnog hormona (PTH), čimbenika rasta fibroblasta 23 i vitamina D se normaliziraju. Zbog toga bi trebale uslijediti pozitivne promjene u koštanom metabolizmu. Kod dijela bolesnika, unatoč uspješnoj transplantaciji, ostaju poremećaji u koštanom metabolizmu. Učestalost hiperparatireoidizma (HPT) nakon prve godine od transplantacije bubrega kreće se od 10 do 50 %. Trajanje dijalize i stupanj hiperplazije paratireoidnih žlijezda čimbenici su rizika za razvoj poslijetransplantacijskog HPT-a. Liječenje poslijetransplantacijskog HPT-a uključuje terapiju vitaminom D, analozima vitamina D, kalcimemeticima i paratireidektomija.

Lidija Orlić