Cilj aktivnosti koje se organiziraju je senzibiliziranje javnosti na prava i mogućnosti osoba s intelektualnim teškoćama, ali i kako bi se pokazalo da su i one ravnopravni članovi zajednice u kojoj žive. Prema suvremenim spoznajama i pristupu Svjetske zdravstvene organizacije i na temelju podataka Američkog saveza za mentalnu retardaciju, intelektualne teškoće se određuju kao „Značajno ograničenje u ukupnom životu pojedinca, karakterizirano bitnim ispodprosječnim intelektualnim funkcioniranjem, koje je istodobno povezano sa smanjenom razinom u dvije ili više adaptivnih vještina.“

Područja adaptivnih vještina su:

• briga o sebi,
• komunikacija,
• socijalne vještine,
• stanovanje,
• zdravlje i sigurnost,
• samousmjeravanje,
• funkcionalna akademska znanja,
• slobodno vrijeme i rad.

Smatraju se dinamičkim i razvojnim određenjem, znatno je otežano uključivanje u društveni život, povezano je sa zaustavljanjem ili nedovršenim razvojem intelektualnog funkcioniranja, utvrđuju se prije 18. godine života. Uspjeh pojedine osobe prema starosnoj dobi ovisi o stupnju intelektualne teškoće pa je tako to u ranoj dobi senzomotorički razvoj, u školskoj dobi uspjeh u učenju dok je u odrasloj dobi stupanj gospodarske neovisnosti, odnosno mogućnost zapošljavanja uz podršku. Intelektualne teškoće su za svaku osobu rezultat triju ključnih elemenata: sposobnosti osobe, očekivanja njezine okoline i funkcioniranja.

Uspješnost prilagodbe osoba s intelektualnim teškoćama u obitelji i široj zajednici s jedne strane ovisi o težini samog oštećenja i pravovremenom obuhvaćanju stručnim tretmanom, dok s druge strane ovisi o spremnosti okoline da ih prihvati kao takve i omogući im što bolje uvjete za život i rad.

Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) intelektualne teškoće dijelimo na lake, umjerene, teže i teške intelektualne teškoće. Heterogene su etiologije (biološki, socijalni, kombinirani čimbenici). Predisponirajući čimbenici su nasljednost, rana oštećenja u embrionalnom razvoju, problemi u trudnoći i perinatalne smetnje, opće zdravstveno stanje u dojenačkoj dobi te vanjski faktori. Međutim, jasnu etiologiju ne može se utvrditi kod 30 do 40% osoba s intelektualnim teškoćama. Prevalencija intelektualnih teškoća u općoj populaciji iznosi oko 3%. Prema podacima Registra za osobe s invaliditetom HZJZ-a (22.9.2023.), prema težini invaliditeta, odnosno težini oštećenja funkcionalne sposobnosti, u Hrvatskoj živi 32.522 osoba s intelektualnim teškoćama, a 4.304 u Gradu Zagrebu. Udio osoba s intelektualnim oštećenjima u ukupnoj broju osoba s invaliditetom u Hrvatskoj je 4,9% u protekloj godini, u Zagrebu taj udio iznosi 3,7% u ukupnom broju osoba s invaliditetom u gradu. 

Brojni čimbenici utječu na prevalenciju intelektualnih teškoća, kao što su rana dijagnostika, kontrola trudnica, korištenje lijekova, socijalnih uvjeta, stupanj zdravstvene svijesti, organizacija zdravstvene službe. 

Također je važna i razina podrške osobama s intelektualnim poteškoćama, ovisno o stupnju ne/samostalnog funkcioniranja osobe koje zahtijevaju povremenu podršku, neki ili više oblika habilitacije uz povremeni ili svakodnevni pojačan nadzor stručnjaka, ograničenu podršku – kontinuiranu u određenim aktivnostima na dnevnoj bazi ili intenzivnu podršku tijekom cijelog dana za različite svakodnevne aktivnosti, odnosno svakodnevnu habilitaciju i njegu. U poboljšanju životnog standarda i pružanju mogućnosti za aktivno uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama znatno pridonose organizacije civilnog društva, stvarajući pozitivnu predodžbu u javnosti o osobama i njihovim potrebama i time promiču njihovo uključivanje u život zajednice. Posebna važnost pridaje se udrugama osoba s intelektualnim teškoćama, koje trebaju biti istinski partner vlasti tijekom cijelog procesa – od kreiranja i realizacije programa pa sve do evaluacije provedenih mjera i aktivnosti.

Pripremila: Marija Škes, mag. educ. reh., Odjel za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo