Uobičajeni znakovi i simptomi autizma u prve 2 godine života uključuju nedostatak reakcije kada se dijete zove imenom, odsutnost ili ograničenu upotrebu gestikulacije pri komunikaciji i nedostatak maštovite igre. Djeca s ASD-om također mogu izbjegavati ili ne održavati kontakt očima, imati poteškoća u učenju jezika, koristiti riječi i izraze koji se ponavljaju i/ili sudjelovati u ponavljajućim pokretima kao što su mlataranje rukama, ljuljanje tijelom ili vrtenje u krug.

Autizam obično dijagnosticira multidisciplinarni tim kliničara koji koriste standardizirane alate za dobivanje detaljne povijesti razvoja i izravno promatranje djetetovog ponašanja. Dijagnoza se može postaviti kod djece koja imaju trajne nedostatke u 3 područja socijalne komunikacije i interakcije i najmanje 2 vrste ograničenog, ponavljajućeg ponašanja. Ozbiljnost autizma određena je razinom poremećaja socijalne komunikacije i ponavljajućim obrascima ponašanja te potrebnom razinom podrške. Dodatno testiranje za procjenu govora, jezika, fine i grube motorike i senzorne obrade može se koristiti za razlikovanje ASD-a od drugih stanja kao što su intelektualne teškoće ili poremećaj pažnje/hiperaktivnost (ADHD).

Intenzivne bihevioralne intervencije prva su linija terapije za ASD i povezane su s poboljšanjima u jeziku, igri i društvenoj komunikaciji za djecu u dobi od 5 godina ili mlađu. Djeca školske dobi s autizmom često imaju pristup bihevioralnim, govornim, radnim i fizikalnim terapijama u obrazovnim ustanovama. Uključivanje djece s ASD-om u opće razrede uz pomoć strategija podrške može osnažiti pozitivno društveno ponašanje. Ljudi bilo koje dobi koji imaju ASD mogu imati koristi od intervencija u ponašanju koje im pomažu prepoznati situacije koje potiču određena ponašanja i pružaju okvir za postizanje promjena u ponašanju.

Trenutno ne postoje učinkoviti lijekovi za liječenje ASD-a. Međutim, Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je 2 lijeka (risperidon i aripiprazol) za osobe s ASD-om koje su razdražljive i/ili agresivne. Osobe s ASD-om koje imaju ADHD mogu imati koristi od stimulansa (metilfenidat) ili nestimulansa (atomoksetin i guanfacin). Melatonin može pomoći u ublažavanju poteškoća sa spavanjem.