Biti liječnik znači raditi danju i noću pomažući drugima. Biti liječnik nije od 8 do 16, nego 24 sata, svaki dan, radni, neradni i blagdan, sedam dana u tjednu, dvanaest mjeseci godišnje i tako cijeli radni vijek. Biti liječnik znači propustiti rođendan djeteta zbog dežurstva, znači prekinuti godišnji odmor zbog hitnog slučaja, znači odazvati se spremno na poziv u gluho doba noći. Biti liječnik znači provesti ukupno šest godina dežurajući tijekom karijere izvan svojeg doma, izvan svoje obitelji. Biti liječnik znači slušati svoje dijete kako kaže da mu mame ili tate često nema doma jer mora puno raditi.

Biti liječnik znači svjesno žrtvovati dio sebe, žrtvovati svoje bližnje, slijedeći svoj poziv. Biti liječnik znači nositi svoje pacijente u mislima i kada nismo na radnom mjestu, znači nazvati dežurnog kolegu pitati kako je naš pacijent. Biti liječnik znači morati priopćiti loše vijesti, ali znači i radovati se onim dobrim. Biti liječnik znači zadržati mir i razumijevanje za pacijenta, čak i kada smo prozvani.

Biti liječnik u Hrvatskoj znači raditi enormne prekovremene sate bez kojih bi sustav krahirao. Biti liječnik u Hrvatskoj znači podići svoj glas kada nastupi nepravda. Biti liječnik u Hrvatskoj znači glasno viknuti da se sustav urušava, da te svi čuju. Biti liječnik u Hrvatskoj znači ne miriti se s činjenicom da ne možeš napraviti sve što znaš za pacijenta jer ti sustav to onemogućava. Biti liječnik u Hrvatskoj znači ne odustati od borbe za uređenjem načina na koji radimo svoj posao. Biti liječnik u Hrvatskoj znači biti prisiljen na aktivizam, prosvjede, a možda i štrajk.

Ali na kraju dana, biti liječnik znači zaspati s onim neprocjenjivim osjećajem da si nešto istinski dobro učinio, sa spoznajom da si nekome spasio život ili pomogao da ozdravi. To je privilegij nas liječnika i najveće zadovoljstvo u našem radu.

Zato, sretan Hrvatski dan liječnika, s istim onim željama, nadama i ciljem koji su imali liječnici iz davne 1874. godine, u čiju spomen ga obilježavamo.