x
x

Quo Vadis, Homo Digitalis? Edukacija u vrijeme pandemije COVID-19

  04.02.2024.

Razmišljanje o dobrobitima u obrazovanju i pandemiji bolesti COVID-19 u Belgiji, Hrvatskoj, Poljskoj i Rumunjskoj

Quo Vadis, Homo Digitalis? Edukacija u vrijeme pandemije COVID-19

Posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do neviđeno brzih tehnoloških promjena. Pandemija bolesti COVID-19 ubrzala ih je te prisilno digitalizirala građane, digitalizirala poučavanje i učenje te nametnula stalni angažman putem virtualne veze. Mnogi su procesi premješteni u virtualni svijet, a oni nepismeni u digitalnim alatima osjećali su se isključenima ili zapostavljenima. Tehnološki napredak otkrio je mnoge prednosti, ali je također imao i višestruko negativne učinke na obrazovni proces i dobrobit njegovih sudionika.

Kao što pokazuje studija, ljudska društvena priroda protivi se korištenju interneta kao glavnoga ili jedinoga medija ljudske interakcije. Studija pokazuje da isključivo internetsko obrazovanje nije poželjno i nije dobro za našu dobrobit. U ovom članku predstavljeni su rezultati empirijskih istraživanja iz 4 zemlje članice EU koje predstavljaju različite dijelove Europe. Skupina istraživača s 4 sveučilišta udružila je snage kako bi prikazala potrebe nastavnika i učenika te identificirala ključne čimbenike za dobrobit u obrazovanju u poslijepandemijskom obrazovnom okružju. Kvalitativni podatci prikupljeni su od više od 2000 sudionika (nastavnika i učenika) i dio su veće analize slučaja. U ovom se članku autori prvenstveno usredotočuju na podatke iz internetske ankete iz 2022. godine, dopunjene prethodnom pokusnom studijom iz 2021. godine.

Naravno da je kriza zbog bolesti COVID-19 donijela i nove ideje te mogućnosti rada i sastajanja te je donijela i pozitivne promjene. Na primjer, više učenika može imati pristup obrazovanju kada su dostupne mrežne mogućnosti. Ili, s ekološkog stajališta, uz online rad potrebno je manje putovanja. Međutim, pitanje je kako biti sigurni da ne odustajemo od ideje dobroga obrazovanja, kako ga mi percipiramo, pri čemu je poučavanje oblik izgradnje zajednice. Ovo istraživanje pokazuje da najvažniji akteri u obrazovanju - nastavnici i učenici - naglašavaju važnost osobne interakcije. Autori predlažu da ih poslušate, umjesto da dopustite da nas menadžerski način razmišljanja odgurne od onoga što bi obrazovanje zapravo trebalo biti