Novo istraživanje s Instituta za psihijatriju, psihologiju i neuroznanost (IoPPN) na King's Collegeu u Londonu, Sveučilištu East London (UEL) i Sveučilištu Pennsylvania iskoristilo je mogućnosti umjetne inteligencije za analizu slika mozga kod osoba koji pate od velikog depresivnog poremećaja.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Mental Health, otkrilo je da količina sive i bijele  tvari u mozgu u velikom depresivnom poremećaju može predvidjeti odgovor na liječenje antidepresivima (SSRI) ili na placebo.

Siva tvar u mozgu služi za obradu osjeta, percepciju, voljno kretanje, učenje, govor i spoznaju dok je bijela tvar odgovorna za komunikaciju između različitih područja sive tvari u mozgu i ostatku tijela.

Unatoč tome što veliki depresivni poremećaj pogađa više od 320 milijuna ljudi diljem svijeta, istraživači tek trebaju pronaći biomarkere koji bi mogli pomoći u utvrđivanju kliničkog odgovora na liječenje. U ovoj studiji istraživači su istraživali postoje li promjene u samom mozgu koje su karakteristične za veliki depresivni poremećaj. Proučili su snimke mozga 685 sudionika s potvrđenom dijagnozom velikog depresivnog poremećaja i koji su proživljavali depresivnu epizodu najmanje umjerene težine, a uvjet je bio da u vrijeme snimanja nisu uzimali nikakve lijekove. Nalaz je uspoređen sa snimkama mozga 699 zdravih kontrola.

Istraživački tim utvrdio je dvije različite "dimenzije". Dimenzija 1 (D1) karakterizirana je očuvanom sivom i bijelom tvari, slično razinama pronađenim kod zdravih kontrola. Nasuprot tome, oni u dimenziji 2 (D2) pokazali su promjene.

Depresija može imati veliki utjecaj na svakodnevni život osobe. Ne samo da je vodeći uzrok invaliditeta, već može dovesti i do suicida. Biomarkeri bi nam mogli pomoći u prepoznavanju depresije kako bi mogli predvidjeti odgovor na liječenje na individualnoj razini.

U ovoj studiji iskorišteno je strojno učenje za analizu MRI snimanje kod osoba s depresijom, a rezultati su ključni prvi korak u definiranju biomarkera depresije.

Istraživači su također željeli istražiti kako su te dimenzije povezane s kliničkim odgovorom na upotrebu antidepresiva. Otkrili su da su sudionici u D1 pokazali znatno veći odgovor na antidepresive (SSRI) u odnosu na placebo. S druge strane, oni u D2 nisu pokazali značajne razlike u učinkovitosti SSRI-a ili placeba. Istraživački tim sugerira da bi ovo moglo poslužiti kao biomarker za raspoznavanje rezistentnih pacijenata mnogo ranije u procesu liječenja.

U analizi ovih snimki mozga koriste se najsuvremenije metode umjetne inteligencije tako da se istraživači nadaju da će definirati dimenzije temeljene na bolesti koje su specifične za depresiju kao i one koje se mogu naći i u drugim poremećajima mentalnog zdravlja.