Genetički čimbenici u etiologiji prirođenih srčanih grešaka u Downovom sindromu
11.09.2023.
Downov sindrom najčešća je aneuploidija kromosoma 21. Neurorazvojni poremećaji i tipične kraniofacijalne dismorfije prisutne su u različitom stupnju u svih osoba. Cilj ovoga rad objavljenog u časopisu Medicina Fluminensis je kroz pregled literature istražiti ulogu polimorfizama gena MTHFR, MTRR i DNMT u etiologiji prirođenih srčanih grešaka u osoba s Downovim sindromom.
Povezanost između DS-a i PSG-a prvi put je dokumentirao Garrod. Prevalencija PSG-a kod osoba s DS-om kreće se između 40 i 55 %. Najčešće prirođene srčane greške su atrioventrikularni septalni defekt (AVSD; 51 %), ventrikularni septalni defekt (VSD; 25 %), atrijski septalni defekt (ASD; 9 %) i Fallotova tetralogija (TF; 7 %). Distribucija PSG-a prema spolu i etničkim razlikama uvjetovana je vrstom srčane greške.
Uzrok PSG-a u osoba s DS-om do danas nije razjašnjen. Budući da više od 50 % osoba s Downovim sindromom ima normalno građeno srce, PSG se ne može smatrati isključivo posljedicom trisomije 21, za razvoj PSG-a potrebno je međudjelovanje različitih genetskih i epigenetskih čimbenika rizika. Pretpostavka je da polimorfizmi gena uključeni u metabolizam folata i homocisteina utječu na obrazac metilacije DNA, što može rezultirati razvojem prirođene srčane greške.
Rezultati istraživanja povezanosti polimorfizama gena MTHFR, MTRR, DNMT i PSG-a u osoba s Downovim sindromom nisu jednoznačni. S obzirom na složenu interakciju genetičkih i okolišnih čimbenika u nastanku PSG-a, s ciljem razjašnjavanja doprinosa spomenutih polimorfizama potrebno je nastaviti istraživanja.
Dijana Majstorović, Anita Barišić, Jadranka Vraneković
