Karcinom gušterače u najvećem broju slučaja podrazumijeva adenokarcinom izvodnih kanala. Uz adenokarcinom postoje i klinički rjeđe viđani oblici tumora gušterače.

Karcinom gušterače spada u rjeđe oblike karcinoma probavnog sustava. Kasno uzrokuje smetnje, a kada se otkrije najčešće je već u uznapredovalom stadiju. Više od 95 % oboljelih umire unutar 2 godine od postavljanja dijagnoze.

Rizični čimbenici koji dovode do karcinoma gušterače su oni na koje je moguće utjecati te čimbenici na koje nije moguće utjecati, a najčešći faktori rizika su: starija životna dob, pušenje, prehrana bogata mastima, a siromašna voćem i povrćem, debljina, smanjena tjelesna aktivnost te ranije bolesti kao što su pankreatitis, šećerna bolest i ciroza jetre. Kod općih smjernica vezanih uz prehranu kao prevenciju razvoja karcinoma gušterače naglasak je na više manjih obroka tijekom dana, pravilnoj kombinaciji nutrijenata unutar obroka i kontroli glikemije.

Adenokarcinomi karakteriziraju visoke razine bazalne autofagije, a pokazalo se da farmakološka ili genetska supresija autofagije inhibira rast karcinoma gušterače in vivo i in vitro. Stoga je za rast adenokarcinoma potrebna autofagija, a lijekovi koji inhibiraju ovaj proces predloženi su za kliničko testiranje kod pacijenata s adenokarcinomom gušterače, kao i kod drugih tumora koji pokazuju sličnu ovisnost o autofagiji. Među različitim mehanizmima putem kojih prehrambeni spojevi mogu utjecati na rizik od karcinoma, autofagija se pojavljuje kao važan proces na koji utječe prehrana. Nekoliko prehrambenih spojeva pokazalo se da utječu na autofagiju kao što su kvercetin, genistein, kurkumin, sulforafan i resveratrol. Osim toga, pokazalo se da vitamin D utječe na autofagiju i sve više dokaza podupire potencijalnu ulogu vitamina D i njegovih analoga u prevenciji ili liječenju karcinoma gušterače.

Hrvoje Centner, Karla Lauš, Ema Schönberger, Maja Gradinjan Centner, Andreja Bartulić