Glavna zadaća imunosnog sustava je zaštita od infekcija uzrokovanih patogenima poput bakterija i virusa. Međutim, nakon što se oporavimo od bolesti, imunosni sustav „pamti“ patogen koji nas je zarazio te bolje i učinkovitije reagira na ponovnu infekciju. Ako isti uzročnik ponovno uđe u naše tijelo, on neće razviti simptome bolesti ili će oni biti mnogo blaži. Imunosni sustav to postiže stvaranjem posebnih „memorijskih stanica“, koje brzo reagiraju na ponovnu infekciju tako što se šire i izlučuju čimbenike za uklanjanje patogena i zaraženih stanica. Postoje dvije vrste imunosnih memorijskih stanica: B stanice, koje proizvode protutijela koja neutraliziraju prijetnje izvan stanica, i T stanice, koje prepoznaju i uklanjaju prijetnje unutar stanica. Cjepiva djeluju na način da potiču stvaranje memorijskih T i B stanica, usmjerenih na dio patogena koji se naziva antigen, bez potrebe da se zarazimo stvarnim virusom i razbolimo.

U pandemiji COVID-19 većina ljudi razvila je imunitet, odnosno formirala imunosne memorijske stanice protiv virusa SARS-CoV-2 infekcijom ili cijepljenjem. U istraživanjima tijekom pandemije puno se pozornosti pridavalo odgovoru protutijela na infekciju i cijepljenje. Međutim, puno manje se zna o memorijskim T stanicama usmjerenim protiv virusa SARS-CoV-2. Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ) stoga je financirala istraživačku skupinu iz Centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva u Rijeci specijaliziranu za istraživanje biologije T stanica, koju vodi izv. prof. Felix Wensveen. Ovaj projekt ostvaren je u suradnji s timom izv. prof. Đurđice Cekinović Grbeša s Klinike za infektivne bolesti KBC-a Rijeka.

Cilj riječkog tima bio je istražiti postoje li razlike u memoriji T stanica nastaloj nakon infekcije SARS-CoV-2, cijepljenja ili kombinacije – cijepljenja nakon prebolijevanja. Kako bi to postigla, voditeljica istraživanja Inga Kavazović izolirala je krv ljudi šest mjeseci nakon zadnjeg izlaganja virusnom antigenu. Zatim je analizirala te stanice naprednim genetskim i funkcionalnim testovima. Primijetila je da cijepljenje i infekcija stvaraju memorijske stanice jednake snage kada se usporedi njihova funkcionalnost u in vitro testovima neposredno nakon njihove izolacije. Uočila je da je „raznolikost“ memorijskih stanica nastalih nakon infekcije bila veća, što ukazuje da su imale veću sposobnost prepoznavanja virusnih mutanata. Međutim, zaključila je da je in vitro analiza ograničena da bi se istražio puni potencijal memorijskih stanica te je stoga razvila takozvani „humanizirani“ mišji model. Humanizirani miš je životinja koja nema vlastiti (mišji) imunološki sustav zbog genetske modifikacije. U ove životinje možete presaditi ljudske imunološke stanice (tzv. humanizacija). U ovom slučaju, usađene su ljudske memorijske T stanice zaraženih ili cijepljenih ljudi te su ti miševi potom zaraženi virusom koji nosi antigen SARS-CoV-2. Rezultati su pokazali da su memorijske stanice nastale nakon cijepljenja imale veću antivirusnu funkcionalnost nego stanice nastale nakon infekcije. Posebno je važno to što su ti rezultati pokazali da cijepljenje ljudi koji su prethodno bili zaraženi povećava raznolikost njihovog imunosnog pamćenja te da povećava njihovu moć do razine koju pruža cijepljenje. Ovakvi rezultati pokazuju koliko je važno docjepljivanje tzv. booster dozama.