Centar za proteomiku već se godinama uspješno bavi istraživanjem različitih aspekata virusnih bolesti i imunosti. Pritom posebnu pažnju usmjerava na istraživanje funkcije takozvanih stanica NK, koje se nazivaju i prirodnoubilačkim stanicama (prema engleskom izvorniku – natural killer cells). Stanice NK su izrazito važan element našeg imunosnog sustava, koje protiv uzročnika zaraza počinju djelovati gotovo odmah po njihovu ulasku u naš organizam, odnosno po infekciji. S obzirom na njihovu važnost i rano djelovanje u infekciji, ne čudi podatak da se osobe kojima nedostaju stanice NK teže brane od virusnih infekcija. Infekcije u novorođenčadi i djece u ranoj životnoj dobi često prate komplikacije i teža bolest, a nerazvijen imunosni sustav jedan je od uzroka.

Ovo istraživanje započeto je s pitanjem postoji li razlika u efikasnosti i djelovanju stanica NK u ranoj životnoj dobi i u odraslih. Stanice NK odraslih su vrlo efikasne u eliminaciji virusa za razliku od stanica NK u ranoj životnoj dobi. Jedan od razloga za navedeni fenomen jest to što u ranoj životnoj dobi na površini stanica NK nedostaju važne molekule (receptori) pomoću kojih stanice NK prepoznaju virusnu infekciju. Međutim, kroz ova istraživanja došlo je do još važnijeg otkrića, a to je da infekcija u ranoj životnoj dobi dugoročno oslabljuje funkcionalnost stanica NK, što rezultira većom osjetljivošću na nove infekcije kasnije u životu. Rezultati riječkih znanstvenika pokazuju da je narušena funkcija stanica NK posljedica upale uzrokovane upalnim medijatorom IL-18 na čije su djelovanje stanice NK u ranoj dobi osjetljivije u odnosu na odraslu dob. Štoviše, osim direktnog utjecaja na stanice NK, upalni odgovor imao je negativan utjecaj i na koštanu srž, mjesto na kojem organizam „proizvodi“ nove stanice NK.

Istraživanje je provedeno korištenjem eksperimentalnih životinja, ali su uočene jasne paralele s rezultatima kliničkih studija koje su analizirale stanice NK u novorođenčadi inficiranoj citomegalovirusom, jednim od herpesvirusa. Istraživanje je gotovo u potpunosti provedeno na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, dok su potporu istraživanju pružili i znanstvenici s Washington University iz St. Louisa u SAD-u te Sveučilišta Ludwig Maximilian iz Münchena i Instituta za virologiju Leibniz iz Hamburga u Njemačkoj. Istraživanje je bilo financirano projektom Hrvatske zaklade za znanost te kroz Centar izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva čije je sjedište na Medicinskom fakultetu u Rijeci.

Ovaj rad predstavlja nastavak vrhunskih istraživanja u području temeljne imunologije i virologije koja se već desetljećima provode na Medicinskom fakultetu u Rijeci, a čija je vrijednost posebice bila prepoznata tijekom prošle pandemije.