Karcinom mokraćnog mjehura ne zahtijeva uvijek radikalnu cistektomiju
20.02.2023.
Trimodalna terapija (transuretralna resekcija + kemoradioterapija) T2 malignih tumora mokraćnog mjehura daje jednake ishode kao i radikalna cistektomija uz izostanak kirurških komplikacija. Iako su potrebne dodatna randomizirana istraživanja, može se preporučiti bolesnicima u tom stadiju bolesti umjesto radikalne cistektomije.
Rezultati kohortne studije triju velikih institucija naveli su istraživače da pozovu na širu uporabu trimodalne terapije za mišićno-invazivni rak mokraćnog mjehura. Radikalna cistektomija (RC) ili kirurško uklanjanje cijelog mokraćnog mjehura, prostate i sjemenih mjehurića u muškaraca, odnosno mokraćnog mjehura, maternice i jajovoda u žena, tradicionalan je zlatni standard. No, s trimodalnom terapijom (TMT) bolesnici mogu zadržati svoj mokraćni mjehur i izbjeći dugu operaciju.
Postupak, koji se naziva transuretralna resekcija tumora, zahtijeva uklanjanje zloćudnih tumora iz mjehura, nakon čega slijedi kemoradioterapija. Nakon usklađivanja stotina bolesnika kojima je potreban RC ili TMT, izgleda da su onkološki ishodi jednaki.
Zlotta i sur. (Mount Sinai, Toronto, Kanada) vjeruju da bi TMT trebao biti ponuđen kao učinkovita alternativa za te bolesnike, nakon što su predstavili rezultate svog istraživanja na simpoziju o genitourinarnim karcinomima Američkog društva za kliničku onkologiju. Ohrabrujući su podaci da bolesnici sa stadijem T2 imaju slične ishode s oba pristupa, ističe dr. Matthew Zibelman (Fox Chase Cancer Center, Philadelphia, SAD). TMT je već alternativa cistektomiji u smjernicama za bolesnike u stadiju T2-T3 koji nemaju, ili imaju manju, unilateralnu hidronefrozu i unifokalne tumore od 7 cm ili manje, između ostalih kriterija. Međutim, onkolozi zaziru od toga i preferiraju TMT uglavnom za bolesnike koji nisu kandidati za operaciju. Problem je nedostatak randomiziranih istraživanja koje uspoređuju dva pristupa. Umjesto dokaza razine 1, autori navode da njihov rad pruža najbolje moguće dokaze koji uspoređuju dva pristupa i podupiru TMT kao vrlo vrijednu opciju, sve dok središta mogu pružiti potrebno praćenje, uključujući cistektomiju ako je potrebna. Istraživanje je usporedilo 282 bolesnika podvrgnuta TMT-u s 421 podvrgnutih RC-u. Bolesnici su liječeni 2005. - 2017. u Massachusetts General Hospital, Boston; Kalifornijsko sveučilište, Los Angeles ili u Princess Margaret Cancer Center, Toronto. Bolesnici su imali cT2-T3 / 4a bez pozitivnih čvorova ili metastaza. Medijan dobi iznosio je 71 godinu; cT2 u oko 90 %; hidronefroza u 11 %, a adjuvantna ili neoadjuvantna kemoterapija u 60 % u obje skupine. Nakon pet godina i preživljenja specifičnoga za rak (78 % s RC-om i 85 % s TMT-om; P = 0,02) i ukupnog preživljenja favorizirali su TMT (66 % RC prema 78 % TMT; P < 0,001). Trendovi su također favorizirali TMT u primarnom ishodu – petogodišnje preživljenje bez metastaza (73 % RC-a prema 78 % TMT-a; P = 0,07) - kao i u udaljenom preživljenju bez neuspjeha (78 % RC-a prema 82 % TMT-a; P = 0,14). Medijan od 40 limfnih čvorova uklonjen je tijekom RC-a, što govori o kvaliteti kirurške tehnike. Stopa recidiva bila je 20,5%-tna u TMT kraku; 13 % je podvrgnuto naknadnom RC-u. Perioperacijska smrtnost kod RC-a bio je 2,1 %-tan.
Goran Augustin