Pandemija koronavirusa nezaobilazna je tema današnjice kako u medijima, tako u svakodnevnim razgovorima svakoga od nas. Na samom početku pandemija je predstavljala svojevrsni akutni stres i činilo se da će brzo proći. Međutim, odmakom vremena pretvorila se u kroničan stres. Kao i svaki drugi kroničan stres, ova je pandemija ostavila, i još uvijek ostavlja, značajne posljedice na naše mentalno zdravlje.

U skladu s time ciljevi ovoga rada bili su provjeriti povezanost između percepcije situacije (procjene ozbiljnosti i ugroženosti), anksioznosti i nekih aspekata ponašanja povezanih s korištenjem digitalne tehnologije - nomofobije i kiberohondrije. Istraživanje je provedeno u dvije točke mjerenja (u prvom i četvrtom tjednu od početka pandemije, točnije od 13. do 20. ožujka i 3. do 10. travnja 2020.) na uzorku studenata i studentica u Republici Hrvatskoj (N1=358; N2=196). Za potrebe ovoga istraživanja korišteni su sljedeći mjerni instrumenti: Ljestvica anksioznosti, depresivnosti i stresa, Upitnik nomofobije i Kratka ljestvica kiberohondrije.

Ovim je istraživanjem utvrđeno da pojedinci koji percipiraju svoju ugroženost većom i situaciju ozbiljnijom doživljavaju više razine anksioznosti, nomofobije i kiberohondrije. Shodno tome, rezultati ukazuju kako anksiozniji studenti doživljavaju i više razine nomofobije, odnosno kiberohondrije. Osim toga, utvrđena je značajna pozitivna povezanost nomofobije i kiberohondrije. Provjerom uloge anksioznosti u objašnjenju povezanosti između percepcije situacije i ponašanja povezanih s korištenjem digitalne tehnologije, pokazalo se da je anksioznost djelomični medijator kada je ishodišna varijabla nomofobija, a potpuni medijator u modelu u kojem je kiberohondrija ishodišna varijabla.

Nomofobija je fobija koja se odnosi na strah od nedostupnosti virtualne komunikacije kod osoba koje imaju naviku korištenja pametnih telefona.

Tipično nomofobično ponašanje uključuje provođenje značajne količine vremena u korištenju pametnih telefona, osjećaje anksioznosti i tjeskobe na samu pomisao o nedostupnosti pametnog telefona i/ili internetske povezanosti, repetitivno i učestalo provjeravanje potencijalno pristiglih obavijesti i poruka, te stalnu dostupnost i držanje pametnog telefona u vidnom polju.

U definicijama kiberohondrije znanstvenici najčešće navode dvije ključne karakteristike: pretjerano pretraživanje informacija na internetu i neugodno emocionalno stanje koje prati ovu bihevioralnu komponentu. Na tragu navedenog jedna od najcitiranijih definicija kiberohondrije jest „pretjerano ili repetitivno pretraživanje zdravstvenih informacija na Internetu potaknuto uznemirenošću i anksioznošću radi zdravlja, a koje samo pojačava takvu uznemirenost i anksioznost“.

Matea Bodrožić Selak , Anita Vulić-Prtorić , Paola Sturnela