Autor navodi promišljanja i pitanja nastala na temelju više od deset godina eksperimentiranja s terapijom online u vlastitoj kliničkoj praksi. Zaključak je da se supervizije na daljinu odvijaju bez ikakvih poteškoća, a okvir psihoanalitičke psihoterapije licem-u-lice se lakše održava u ovom novom obliku komunikacije tepareuta i pacijenta nego li onaj klasične psihoanalize na kauču, koji je ipak moguć u određenim uvjetima.

Ne bi trebalo upasti u zamku uspoređivanja psihoanalitičkih terapija u fizičkoj prisutnosti analitičara i analizanda sa onima „na daljinu“ u smislu što je bolje. To su jednostavno drugi mediji terapije pri čemu o ovom drugome imamo tek ograničeno iskustvo. Tehnologija u 21. stoljeću nepovratno mijenja naše živote i modele komunikacije, što ni psihoanaliza ne može ignorirati ako želi opstati u „novom svijetu“.

Članak je ponešto prerađeno istoimeno priopćenje sa skupa Psihoterapija i nove tehnologije, održanom u Kliničkoj bolnici Vrapče u Zagrebu 1.6.2018.

Stanislav Matačić