Šezdesetih godina prošlog stoljeća počeo je i program kronične hemodijalize u Europi. Britanski nefrolog Stanley Shaldon smatrao je da će kućna hemodijaliza biti metoda izbora te je 1964. prvi bolesnik počeo s kućnom, noćnom hemodijalizom. Slična razmišljanja su bila i među američkim nefrolozima te se program kućne hemodijalize počeo širiti. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća oko 40 % bolesnika u SAD-u bilo je na kućnoj hemodijalizi. Kada je zdravstveno osiguranje (Medicare) počelo plaćati troškove nadomještanja bubrežne funkcije hemodijalizom, rastao je broj bolesnika na hemodijalizi u centrima, tako da je u idućim desetljećima broj bolesnika na kućnoj hemodijalizi u SAD-u pao na manje od 1 %.

Kako je bilo u Hrvatskoj? Negdje početkom osamdesetih nekoliko bolesnika bilo je motivirano za kućnu hemodijalizu. No zbog prepreka, najviše birokratskih, odustali su od kućne hemodijalize. Ipak, jedan motivirani i uporni bolesnik svladao je sve prepreke i počeo s kućnom hemodijalizom u lipnju 1983. Tada je već bio sedam godina na bolničkoj hemodijalizi. Nažalost, umro je 2020. godine. Uz jednu bolesnicu iz Australije, bio je među rijetkima u svijetu koji su gotovo 40 godina bili na kućnoj hemodijalizi. Naš bolesnik je prednost kućne hemodijalize vidio u mogućnosti prilagođavanja termina hemodijalize osobnim potrebama i izbjegavanju prijevoza u centar za dijalizu. Taj je bolesnik govorio da je dobio potpunu slobodu u organizaciji života: rada, slobodnog vremena i obiteljskih obaveza.

Zadnjih desetak godina u razvijenom dijelu svijeta raste broj bolesnika na kućnoj hemodijalizi. U SAD-u ih je 2011. bilo 1500, a već 2013. godine 13 tisuća bolesnika na kućnoj hemodijalizi. Najveći porast zabilježen je u Novom Zelandu, gdje je na kućnoj hemodijalizi oko 60 bolesnika na milijun stanovnika. U Japanu je 2000. godine bilo manje od 100 bolesnika na kućnoj hemodijalizi da bi već 2012. bilo gotovo 600 bolesnika. Sigurno je porastu broja bolesnika pridonio i tehnički napredak. Pored klasičnih aparata za hemodijalizu s dodatnim sigurnosnim uređajima, razvijeni su i aparati samo za kućnu hemodijalizu koji su lagani i prenosivi. Ništa manje značajna nije i mogućnost brze internetske povezanosti s bolničkim centrima za dijalizu te moguće brze reakcije u slučaju komplikacija. Što se tiče trajanja, kućna hemodijaliza može se obavljati kao i standardna dijaliza u centrima: tri puta tjedno po četiri sata, ali može biti i svakodnevna kratka dijaliza, dva ili tri sata ili pak svakodnevna noćna dijaliza.

Zašto kućna hemodijaliza? Postoji više dokaza kako je u bolesnika na kućnoj hemodijalizi moguće postići bolju regulaciju hipertenzije uz manji broj antihipertenzivnih lijekova, bolju regulaciju hiperfosfatemije, bolju uhranjenost, bolju kvalitetu života i smanjenu smrtnost. Prema nekim procjenama, kućna hemodijaliza je i manje financijsko opterećenje za zdravstvena osiguranja. Ono što treba posebno istaknuti, puno je bolja kvaliteta života bolesnika.

Je li je kućna hemodijaliza za svakog bolesnika? Nije, nažalost. Za kućnu hemodijalizu potrebno je nekoliko preduvjeta. Bolesnici moraju biti motivirani, dobro educirani o postupku hemodijalize, aparatu za hemodijalizu te mogućim komplikacijama. Neophodno je educirati i nekoga od članova obitelji koji mogu pomoći bolesniku, ako treba. Poželjno je da bolesnik bude povezan s nekim centrom zbog rješavanja mogućih akutnih i kroničnih komplikacija.

Na kraju, neosporno raste broj bolesnika na kućnoj hemodijalizu u razvijenom dijelu svijeta. Od ideje prije 60 godina kako će kućna hemodijaliza biti najvažniji oblik nadomještanja bubrežne funkcije, preko zamalo potpunog zaborava, prati se ponovno interes za ovu metodu. Ne računajući transplantaciju bubrega kao najbolju metodu nadomještanja bubrežne funkcije, kućna hemodijaliza, uz peritonejsku dijalizu i hemodijalizu u nekom od centara, omogućit će da se metoda prilagodi osobnim preferencijama i potrebama bolesnika.

U razvijenom dijelu svijeta radi se na populariziranju ove metode. I Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju poduzelo je aktivnosti kako bi bolje upoznalo i naše zdravstvene vlasti pa i bolesnike s ovim oblikom hemodijalize.

Draško Pavlović