Dosadašnja istraživanja pokazala su da do 10 % djece školske dobi ima funkcionalne poremećaje mokraćnog mjehura. Najčešći takav poremećaj je prekomjerno aktivan mjehur koji se očituje žurnim nagonom na mokrenje, odnosno simptomom hitnosti, nerijetko praćenim učestalim mokrenjem, uz ili bez bijega urina. Glavni uzrok tome pak je prekomjerna aktivnost mišića detruzora koja se može potvrditi urodinamičkim ispitivanjem. Navedenom pretragom, osim toga, može se odrediti u kojih bolesnika postoji potreba za medikamentoznom terapijom, no, s obzirom na invazivnost pretrage, trenutačne preporuke su da se provede samo u slučaju izostanka odgovora na terapiju. 

U navedenom istraživanju sudjelovalo je 132 djece u dobi od 4 do 17 godina koji su se zbog simptoma hitnosti u razdoblju od lipnja 2018. do lipnja 2021. javili u ambulantu za pedijatrijsku nefrologiju spomenute Klinike. Svi sudionici ispunili su dnevnik mokrenja tijekom dva dana, dnevnik bilježenja simptoma tijekom sedam dana te su bili podvrgnuti mikciometriji s mjerenjem ostatnog volumena prije invazivnijeg urodinamičkog ispitivanja. Osim toga, svi sudionici savjetovani su o mjerama standardne uroterapije koja uključuje redovito mokrenje, optimalan stav pri mokrenju, prikladan unos tekućine i izbjegavanje pića koja potiču mokrenje, dok su djeca s urodinamički potvrđenom prekomjernom aktivnošću detruzora primala i antikolinergike (oksibutinin ili solifenacin).

Nakon što su isključena djeca s drugim uzrocima hitnosti, poput akutne infekcije mokraćnog sustava, neurološkim poremećajima, anomalijama u lumbosakralnom području ili mokraćnom sustavu te drugim bolestima, ukupno je uključeno 92 djece na početku istraživanja.

Rezultati istraživanja pokazali su da indeks hiperaktivnosti mjeren pomoću podataka prikupljenih iz dnevnika volumena mokrenja značajno predviđa prisutnost simptoma prekomjerno aktivnog mjehura i snažno korelira s brojem epizoda hitnosti i odstupanjem maksimalnog cistometrijskog kapaciteta od očekivanog kapaciteta mjehura. Autori su na kraju zaključili kako ponuđeni indeks hiperaktivnosti može doprinijeti neinvazivnoj i objektivnoj procjeni funkcije donjeg dijela mokraćnog sustava, te kako šira klinička uporaba navedenog indeksa može omogućiti bolje planiranje liječenja ovih bolesnika.

Lovro Lamot