Mentalno zdravlje sastavna je i neizostavna komponenta zdravlja. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, koja je mentalno zdravlje prepoznala jednim od javnozdravstvenih prioriteta, problemi povezani s mentalnim zdravljem su u globalnom porastu. Poremećaji mentalnog zdravlja često počinju u mlađoj odrasloj dobi, imaju tendenciju razvoja kroničnog tijeka te mogu značajno narušiti kvalitetu života oboljelih i njihovih obitelji. Sve ovo upućuje da teret uzrokovan mentalnim poremećajima i dalje raste s utjecajima na zdravlje i uzrokuje socijalne, ekonomske, ali na prvom mjestu značajne posljedice za pojedince koji su s njima suočeni u svim zemljama svijeta.

Povijest skrbi za osobe s duševnim smetnjama u Hrvatskoj mogla bi se podijeliti na razdoblje prije i poslije 1880. Naime 1879. godine osnovana bolnica za duševno oboljele u Stenjevcu koju danas znamo kao Kliniku za psihijatriju Vrapče. Neposredno nakon osnutka iste 1880. godine, upravo na dan 6. lipnja, naredbom Kraljevske zemaljske vlade usvojen je Statut Kraljevskog zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu koji predstavlja prvi dokument s pravima osoba s duševnim smetnjama za vrijeme boravka u instituciji.

Širom svijeta raste svijest o važnosti mentalnog zdravlja i pružanja usluga i podrške koje su usmjerene na osobu te se promiče pristup orijentiran na oporavak i utemeljen na ljudskim pravima. Ova svijest dolazi zajedno uz spoznaju da su usluge zaštite mentalnog zdravlja u brojnim zemljama nedostupne, lošije kvalitete i sklone kršenju ljudskih prava. Neprihvatljivo je da ljudi koji koriste usluge mentalnog zdravlja mogu biti izloženi neljudskim životnim uvjetima, štetnim postupcima liječenja, nasilju, zanemarivanju i zlostavljanju. Osobe s duševnim smetnjama u svim društvima i svim vremenima imaju specifičnu poziciju. Zbog prirode zdravstvenog stanja ove osobe često nisu u mogućnosti adekvatno se brinuti o svojim pravima i interesima te predstavljaju jednu od najobespravljenijih kategorija bolesnika i ujedno jednu od najobespravljenijih društvenih skupina uopće. Iako velik broj država svijeta, pa tako i Hrvatska, ima kvalitetne zakonske okvire za zaštitu osoba s duševnim smetnjama uvijek postoji mogućnost   nepridržavanje ovih zakona i manjak svijesti o potrebi provedbe zakona što dovodi do zakinutosti u pravima ovih osoba.

Ovo je jedan od razloga zašto je Svjetska zdravstvena organizacija započela s programom za promicanje i poštivanje prava osoba sa psihosocijalnim i intelektualnim teškoćama te razvila ‘QualityRights toolkit‘ – skup materijala koji pruža zemljama praktične informacije i alate za procjenu i poboljšanje standarda kvalitete i poštivanja ljudskih prava, a temeljen je na Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom. U ovoj inicijativi SZO-a sudjeluje i Hrvatska, a sve u svrhu univerzalnog prihvaćanja prava duševnih bolesnika u svakodnevnoj praksi. Svjetska zdravstvena organizacija poduzela je odlučne korake kako bi se suočila s tim izazovima i podržala zemlje da ispune svoje međunarodne obveze u vezi s ljudskim pravima. U Hrvatskoj je tako održano nekoliko edukacijskih radionica za promicanje prava osoba s mentalnim poremećajima i preporukama za reorijentaciju i transformaciju sustava zaštite mentalnog zdravlja čiji su ciljevi bili poticanje zajedničke  vizije  oporavka i ljudskih prava te primjena QualityRights alata za  procjenu  stanja kvalitete liječenja i ljudskih prava osoba s mentalnim poremećajima. Pozvani su bili svi relevantni dionici koji mogu pridonijeti primjeni koncepta  ljudskih prava i oporavka u službama skrbi za mentalno zdravlje, a posljednja je održana u svibnju ove godine u Rijeci.

I za kraj iznimno je bitno kontinuirano raditi na podizanju svijesti o pravima osoba s duševnim smetnjama, na procjeni kvalitete te poboljšanju poštivanja istih te svaki dan, a posebice ovaj, imati na umu:

»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«