Pušenje je opasna, nelogična i skupa ovisnost. Ne dozvolimo da nam ugrožava život, slobodu i budžet.

Otrovi u cigareti…

Duhanski dim sadrži 7000 otrova koje dobrovoljno unosimo u svoje tijelo, a 70 njih je kancerogeno. Od toksičnih spojeva, najpoznatiji je nikotin - spoj koji uzrokuje ovisnost. Osim nikotina, značajan sastojak je i katran (oko četrdeset katranskih spojeva) koje oštećuju i uzrokuju rak pluća, ali i brojne druge dišne probleme, amonijak (koristi se kao dezinfekcijsko sredstvo u toaletima), toluen (industrijsko otapalo), ugljični monoksid (otrovni plin), kadmij (meki metal koji se nalazi u baterijama) te arome i aditivi kako bi cigareta bila prihvatljivija.

Trenutni štetni učinci

Kod pušenja postoje trenutni i dugoročni učinci na naš organizam. Kombinacija ovih učinaka može dovesti do vrlo ozbiljnih posljedica na našeg organizam. Kada zapalimo cigaretu, organizam se automatski „buni“: ubrzava se frekvencija srca, podiže se krvni tlak, uzbunjuje se autonomni živčani sustav, trenutno se „stežu“ krvne žile, otežava se disanje, sva tkiva osjećaju manjak kisika i narušava se fiziologija probavnog sustava.

Koji su dugotrajni učinci pušenja na organizam?

Pušenje uzrokuje rak pluća i bronha, iznimno povećava rizik pojave raka ždrijela i usne šupljine, oštećuje krvne žile i pogoduje pojavi ateroskleroze (suženja krvnih žila zbog stvaranja ateroma - nakupina na unutarnjoj strani stijenke krvnih žila) te tako povećava rizik pojave većine kardiovaskularnih bolesti (infarkt, moždani udar) i sudjeluje u samom mehanizmu nastanka tih bolesti. Znamo da su kardiovaskularne bolesti i karcinomi vodeći uzroci smrtnosti, obolijevanja i invaliditeta.

Osim toga, pušenje uzrokuje kroničnu opstruktivnu bolest pluća, izrazito tešku i dugotrajnu bolest, pogoduje nastanku osteoporoze, impotencije i neplodnosti, pogoduje nastanku bolesti desni i zubnog karijesa, povećava rizik pojave raka bubrega, mokraćnog mjehura i maternice, oštećuje probavni sustav. Pušenje nepovoljno utječe i na kožu - uzrokuje naboranost, suhoću, promjenu boje i preuranjeno starenje kože. Pušenjem se smanjuju osjet okusa i mirisa.

Kako dolazi do ovisnosti?

Ovisnost o cigareti vrlo se brzo stvara. Ovisnost se razvija već unutar nekoliko tjedana svakodnevne konzumacije. Kao i većina navika pušenje počinje sporadičnim konzumiranjem, ali sporadično vrlo brzo dovodi do trajnog. Prema tome, zavaravanje je da se nećemo „navući“ ako i krenemo s idejom „pušim samo kad izađem s društvom“ ili „samo kad smo s prijateljima“. Konzumiranje prvih cigareta nije ugodno. Često se javlja mučnina, vrtoglavica, kašalj, tresavica, nemir, tjeskoba, neugodan miris. Pušenje osim fizičke ovisnosti stvara i vrlo jaku psihičku ovisnost.

Je li debljanje nakon pušenja „mit“?

Pušenje smanjuje osjet okusa, mirisa, a time i uživanje u hrani, odvlači „pažnju“ od hrane, ali često služi i za zadovoljenje nekih drugih potreba (emocionalnih, smanjenje napetosti) što često činimo i s hranom. U tom kontekstu pušači možda misle da manje podliježu debljanju, a zapravo su jednu lošu naviku (zadovoljenje emocionalnih drugih potreba kroz hranu) zamijenili još lošijom. Zato se tijekom odvikavanja neke osobe udebljaju, ali pravilnom uspostavom navika pa i učenjem i razlučivanjem svojih potreba, uspostavljanjem ravnoteže u organizmu i tjelesna težina se vraća u normalne vrijednosti. Ako je osobi kroz ovaj proces teško prolaziti samoj postoje brojne metode i vještine kojima si može pomoći, uz podršku drugih, a zatim i sama (škole nepušenja, grupne terapije, kognitivno- bihevioralna terapija...). Postoje i pomoćna sredstva koja nekima mogu biti od pomoći.

Što nam može pomoći kod odvikavanja?

Svatko treba individualni pristup. Pušenje nije jednostavna navika, ali se odviknuti sigurno možemo. Proces odvikavanja ovisan je i osobnosti pušača. Nekima je lakše prekinuti naglo, čvrstom odlukom, dok je kod drugih bolji postepeni pristup. Nekome je potrebna podrška grupe pa je za njih odlična grupna psihoterapija, a netko je individualac pa je korisno napraviti plan i zadati si ciljeve. Uvijek je dobro zatražiti nekoga iz okoline da nam bude podrška u odvikavanju. Dobro je i aktivirati neke zapostavljene hobije, sklonosti, ali i izračunati financijsku dobit koju ćemo imati s prestankom pušenja. Također, treba se pripremiti i na moguće poteškoće u tom procesu.

Kako pomoći mladima da niti ne počnu pušiti?

Djeca najviše uče kroz identifikaciju s odraslima, posebno roditeljima. Ako pušite, nastojte prestati jer djeca sigurno neće čuti vašu poruku o štetnosti pušenja i preporuku da ne puše ako vas vide s cigaretom. I sam pokušaj prestanka pušenja učinkovitiji je od toga da pušite i govorite suprotno od načina ponašanja. Dok se odvikavate od pušenja, možete djeci objasniti i kroz svoj primjer koliko je teško odviknuti se od te navike i savjetovati ih da je najbolje nikada s njom niti ne započeti.

Učite djecu od malih nogu koliko je bitno brinuti se o zdravlju, ali na njima pristupačan način. Na primjer, objasnite im kratko kako dišemo, što cigareta čini našem disanju (neće moći dugo trčati, uspuhat će se, neće biti „u formi“, bit će lošiji u sportu). Izdvojite primjere koji su bitni za njih. U razgovoru koristite argumente vezane uz posljedice u sadašnjosti ili bližoj budućnosti jer djeca i adolescenti žive u sadašnjosti i neće ih impresionirati posljedice u dalekoj budućnosti.

Svako dijete zahtijeva individualni pristup. Upoznajte svoje dijete: je li ekstrovert, introvert, je li „povodljivo“ ili već ima čvršće stavove, brani li svoje mišljenje, je li po prirodi sklono dominaciji ili mu to nije važno, koliko mu je razvijeno samopouzdanje s obzirom na dob, koliko je emocionalno i socijalno zrelo. Svakom djetetu i adolescentu treba pristupati individualno na osnovi procjene njegove osobnosti, interesa i okruženja u kojem se nalazi.

Kada se govori o pušenju budite precizni, dosljedni i otvoreni. Jasno naznačite u odgovarajućim prilikama da vam smeta ako netko puši kraj vas u zatvorenoj prostoriji, da je pušenje štetno i za zdravlje osoba oko pušača, da ne želite pušenje u svojoj kući. Budite određeni i dosljedni u svom stavu i objasnite djeci svoje stavove. Nemojte govoriti „s visoka“ ili „držati predavanje“, ali budite odlučni. Raspravljajte s djecom, pitajte ih što oni misle o tome.

Od najranije dobi unutar obitelji jačajte svijest kako je pušenje štetna i potpuno besmislena navika!

Što ako ste saznali da je vaše dijete jednom ili nekoliko puta zapalilo cigaretu?

Nemojte vikati i objasnite svom tinejdžeru što pušenje čini njegovom zdravlju i prenesite poruku da ga smatrate dovoljno odraslim da donese pametnu odluku vezanu uz pušenje. Podsjetite ga na pozitivne primjere iz okoline. Pitajte svoje dijete koliko mu je uopće ugodno to iskustvo (prve cigarete ne donose ugodu) i smatra li da neugodno iskustvo treba ponavljati. U osjetljivom adolescentnom razdoblju kao roditelji i društvo dužni smo pojačati oprez i pomoći djeci da ne počnu sa štetnim navikama kojih će se kasnije u životu teško riješiti.

Što trebamo svi učiniti?

Iznimno je važno da pušenje postane manje dostupno i manje popularno. Nužno je uključivanje svih društvenih sustava i instrumenata: zdravstvenog, obrazovnog, gospodarskog. zakonodavstva, porezne politike, upravljačkih struktura sve do okruženja u kojima se mladi kreću i samih medija.

Potrebno je i primjerima (roditelji, zdravstveno osoblje, obrazovno osoblje, sportaši, medijski eksponirane osobe) pokazati da je pušenje loša i opasna navika.

Kada govorimo o pušenju, kao i kod većine zdravstvenih problema i rizičnih ponašanja, najučinkovitija je primarna prevencija. Primarna prevencija podrazumijeva sve aktivnosti i mjere koje provodimo da se bolest ili rizično zdravstveno ponašanje niti ne pojave.