Irisin je nedavno otkriveni protein koji sudjeluje u energetskoj homeostazi i metabolizmu glukoze i potencijalno je uključen u aterosklerozu, pretilost, kardiovaskularne bolesti.

Cilj studije bio je istražiti učinak irisina na mikroalbuminuriju u pretilih bolesnika s ishemijskom bolesti srca (IBS).

Uzorak i metode: 64 odrasla ispitanika s koronarnom bolešću u kombinaciji s pretilošću (59,38 % muškaraca), prosječne dobi 59,43±10,29 godina; 30 ispitanika sastojalo se od kontrola usklađenih po spolu, dobi. Pregledani pretili bolesnici s IBS-om podijeljeni su u dvije skupine. Prva skupina (n=31) bila je bez mikroalbuminurije, a u drugoj su skupini (n=33) bili bolesnici s mikroalbuminurijom. Omjer albumina i kreatinina u mokraći (ACR u rasponu od 30-300 mL/mg) bio je pokazatelj mikroalbuminurije. Za mjerenje irisina u serumu korišten je enzimski imunosorbentni test.

Rezultati: Utvrđeno je da se koncentracije irisina u serumu značajno razlikuju u pretilih bolesnika s IBS s mikroalbuminurijom 121.05 (103,07-133,19) ng/mL i bez mikroalbuminurije 130,21 (125,21-140,03) ng/mL u usporedbi s kontrolnom skupinom 147,92 (139,04-172,55) ng/mL, p<0,001, a razina irisina značajno je smanjena u bolesnika s mikroalbuminurijom u usporedbi s normoalbuminurijom, p=0,042. Univarijatne logističke regresijske analize pokazale su da je irisin značajno utjecao na mikroalbuminuriju (OR: 0,788, 95 % CI 0,589-0,967, p=0,011). Više varijabilne logističke regresijske analize otkrile su da je irisin u serumu ostao značajan prediktor mikroalbuminurije (OR: 0,857, 95 % CI 0,561-0,988, p=0,044).

Zaključak: Niže razine irisina neovisni su prediktor mikroalbuminurije u bolesnika s koronarnom bolešću u kombinaciji s pretilošću, ali potrebne su daljnje veće longitudinalne studije kako bi se potvrdili ti nalazi.

Yuliia Kovalova, Borys Shelest, Tetiana Rudenko, Mariia Khvysiuk, Maryna Kolomiiets