Je li hereditarni angioedem s nedostatkom inhibitora C1-esteraze rijetka bolest?

Hereditarni angioedem s nedostatkom inhibitora C1-esteraze rijetka je autosomno dominantna bolest koju karakteriziraju ponavljajuće epizode oteklina na rukama, nogama, gastrointestinalnom traktu, licu ili larinksu. Epizode su obično prolazne, ali abdominalni napadi mogu uzrokovati jaku bol, mučninu i povraćanje. Epizode u kojima su zahvaćeni farinks ili larinks mogu biti smrtonosne ako se na vrijeme ne liječe.

Po čemu se razlikuju hereditarni angioedem tipa 1 i 2, te kako se tip 1 razlikuje od stečenog nedostatka C1 inhibitora?

Kod hereditarnog angioedema tipa 1, koji čini približno 85% slučajeva, mutacije u SERPING1 rezultiraju antigenskim (kvantitativnim) nedostatkom C1 inhibitora (koji je kodiran SERPING1), sa smanjenom funkcijom inhibitora C1. Nasuprot tome, kod hereditarnog angioedema tipa 2, mutacije u SERPING1 koje izravno utječu na kritičnu funkcionalno reaktivnu središnju petlju C1 inhibitora rezultiraju antigenski (kvantitativno) normalnom razinom inhibitora C1, ali smanjenom funkcijom inhibitora C1. U bolesnika s hereditarnim angioedemom razina C1q je normalna, budući da je aktivacija komplementa distalno od C1q. U bolesnika sa stečenim nedostatkom inhibitora C1, zbog prisutnosti antitijela na inhibitor C1, kompleks protutijela inhibitora C1-C1 inhibitora fiksira C1q i tako smanjuje razinu C1q.

Imaju li sve osobe s hereditarnim angioedemom pozitivnu obiteljsku anamnezu?

Heterozigotne varijante gubitka funkcije u SERPING1 čine više od 95% slučajeva hereditarnog angioedema, a prijavljeno je najmanje 700 uzročnih varijanti. Obiteljska anamneza angioedema odsutna je u 20 do 25% osoba s hereditarnim angioedemom s nedostatkom inhibitora C1-esteraze i kod njih se vjerojatno radi o spontanim novim genetskim mutacijama.

Kako se liječi hereditarni angioedem?

Cilj kratkoročne profilakse, treće glavne kategorije liječenja, jest smanjiti vjerojatnost otekline kao odgovor na očekivane događaje koji mogu izazvati napad, npr. neki medicinski ili stomatološki zahvati.

Cilj liječenja je što prije riješiti simptome nakon pojave otekline. U SAD-u se primjenjuju inhibitor kalikreina (ekalantid), antagonist bradikininskog B2 receptora (ikatibant), koncentrat C1 inhibitora dobiven iz plazme i rekombinantni inhibitor C1-esteraze.

Dugotrajno profilaktičko liječenje prikladno je za bolesnike koji nemaju adekvatnu korist od terapije na zahtjev. Androgeni poput danazola dostupni su već dugi niz godina, a antifibrinolitici uspješno liječe poremećaj, ali su povezani s klinički značajnim nuspojavama.

Novije terapije koje su dostupne u SAD-u uključuju intravenski koncentrat inhibitora C1-esteraze dobivenog iz plazme, supkutanu formulaciju koncentrata inhibitora C1 dobivenog iz plazme, monoklonsko protutijelo koje inhibira aktivni kalikrein u plazmi (lanadelumab-flyo) i oralni inhibitor kalikreina (berotralstat).

Cilj kratkoročne profilakse, treće glavne kategorije liječenja, jest smanjiti vjerojatnost otekline kao odgovor na očekivane događaje koji mogu izazvati napad, npr. neki medicinski ili stomatološki zahvati.