Posljedice ranog traumatskog iskustva
17.03.2022.
Dječja trauma ili trauma iz djetinjstva izraz je koji se u većini literature koristi kako bi se opisao niz negativnih životnih iskustava. Neizostavan uvjet za razvoj ljudskog mozga je njegovanje emocionalnih interakcija roditelja i
djeteta. Poremećena privrženost u ranoj dobi dovodi do pretjeranih odgovora na fiziološki stres u odrasloj dobi. Usklađenost roditelja s djetetom suptilan je proces u kojem je roditelj “prilagođen” djetetovim emocionalnim potrebama. Fenomen tjelesne blizine, ali emocionalne odvojenosti nazvan je neposredna razdvojenost.
Izloženost traumi u djetinjstvu još uvijek je u mnogim zemljama svijeta prikriven glavni javnozdravstveni problem.
Nepovoljna dječja iskustva traumatična su iskustva koja uzrokuju preplavljujući stres te imaju dugoročne, negativne posljedice na psihičko i fizičko zdravlje. Dijete može biti prisiljeno svjedočiti nasilju u obitelji, što ima dugotrajne negativne posljedice na dijete, iako dijete nikada nije u bilo kojem obliku napadnuto.
Nedostatak znanja medicinskog osoblja o brizi za traumatizirane ljude može utjecati na njihove reakcije i sposobnosti za pomoć ljudima koji su proživjeli nepovoljna dječja iskustva. Kada postoji razumijevanje za ono što je osoba prošla, onda se otvaraju vrata ka razumijevanju ponašanja, strahova, mehanizama obrane te mehanizama nošenja sa stresom i zauzvrat se dobiva poboljšana komunikacija i međusobno povjerenje.
Socijalne i emocionalne veze sastavni su dio našeg biološkog funkcioniranja.
Neke od posljedica nepovoljnih dječjih iskustava jesu:
- loše opće zdravstveno stanje,
- učestale somatske tegobe,
- depresija,
- jaka tjeskoba,
- samoubojstvo,
- antisocijalno i nasilno ponašanje,
- delinkvencija,
- ovisnost o alkoholu i drogama,
- akademske i profesionalne (poslovne) poteškoće,
- osjećaj izoliranosti te
- transgeneracijski prijenos traume.
Radoslav Kosić, Lorena Vrančić , Leon Čačić
