Nosna polipoza je čest upalni poremećaj gornjih dišnih putova za koji se procjenjuje da zahvaća do 4,3% odraslih u Europi. Zbog simptoma koje uzrokuju značajno narušava kvalitetu života bolesnika. Manji polipi su često asimptomatski, ali kako rastu mogu dovesti do glavobolje, gubitka mirisa i okusa, hrkanja, začepljenosti, curenja ili krvarenja nosa, postnazalnog slijevanja, pritiska i boli u sinusima, licu i gornjim zubima. Nazalni polipi obično se liječe kombinacijom medikamentozne terapije i kirurških intervencija. Tretman izbora u liječenju ove bolesti su kortikosteroidna terapija (nazalna, kratkotrajna oralna) i funkcionalna endoskopska operacija sinusa (FESS). Lokalni nazalni kortikosteroidi pokazali su značajnu učinkovitost u u smanjenju veličine polipa i začepljenja nosa kod bolesnika s nazalnom polipozom. Ako intranazalni i oralni kortikosteroidi ne uspiju u dovoljnoj mjeri reducirati tkivo polipa, a bolesnik ima trajnu blokadu ili anosmiju, razmatra se operacija sinusa. Operacija sinusa može pružiti brzo ublažavanje simptoma, a u kombinaciji s preoperativnom terapijom kortikosteroidima mogu se smanjiti polipi, omogućiti bolja vizualizaciju normalne anatomije, te potencijalno smanjiti intraoperativno krvarenje. Zbog visoke stope recidiva, cilj liječenja nosnih polipa je postizanje i održavanje kliničke kontrole bolesti, koja se može mjeriti težinom simptoma ili/i endoskopskom analizom. Drugim riječima, uz primjenu lokalne terapije bolesnici ne bi trebali imati simptome, odnosno simptomi ne bi trebali narušavati kvalitetu života. Studije procjenjuju da 40% bolesnika ima recidivirajuću polipozu unutar 18 mjeseci nakon operacije, te je stoga važno da postoperativno slijede intranazalni kortikosteroidi i druge odgovarajuće medicinske terapije (npr. desenzibilizacija aspirinom u bolesnika s AERD), kako bi se spriječio naknadni ponovni rast polipa.

Drago Boščić , Tomislav Šušnjar , Petar Gulin , Tomislav Novosel