Iako su antagonist leukotrienskih receptora (LTRA) učinkoviti lijekovi za liječenje astme, postoji zabrinutost u vezi s neuropsihijatrijskim (NP) nuspojavama. Međutim, dokazi za ovu povezanost nisu dovoljni, osobito u odraslih. Cilj ovog ispitivanja bio je istražiti povezanost između uporabe LTRA i rizika od razvoja NP bolesti u odraslih s astmom.
Upotreba antagonista leukotrienskih receptora (LTRA) za liječenje astme nije povećala rizik od neuropsihijatrijskih bolesti, na temelju podataka dobivenih u studiji na više od 60 000 pacijenata s astmom.
Iako su LTRA učinkoviti lijekovi za liječenje astme, upozorenje Američke agencije za hranu i lijekove (FDA) o riziku za neuropsihijatrijske (NP) reakcije na te lijekove izazvala je zabrinutost.
Međutim, dokazi za takvu povezanost su ograničeni, a prethodne studije bile su usredotočene samo na djecu i adolescente, te na jedan LTRA (montelukast).
U studiji objavljenoj prošlog mjeseca u časopisu Journal of Allergy and Clinical Immunology in Practice, znanstvenici su koristili bazu podataka korejskog nacionalnog zdravstvenog osiguranja kako bi identificirali 61.571 odraslog pacijenta s astmom u dobi od 40 godina i više između siječnja 2002. i prosinca 2015. bez podataka u anamnezi o korištenju LTRA.
Bolesnici su podvrgnuti probirnim pregledima između siječnja 2009. i prosinca 2010., što je označilo početak razdoblja praćenja koje je završilo 31. prosinca 2015. Srednja dob ispitivane populacije bila je 61 godinu, a srednje razdoblje praćenja za NP nuspojave bilo je otprilike 47,6 mjeseci za LTRA korisnike i 46,5 mjeseci za ne-korisnike iz kontrolne skupine. Sveukupno, 11,1% ispitivane populacije koristilo je pranlukast, 11% je koristilo montelukast, a 0,24% zafirlukast. Ukupno je 12.168 pacijenata uzimalo LTRA tijekom razdoblja praćenja. Omjer opasnosti za novo dijagnosticirane neuropsihijatrijske bolesti nije se značajno razlikovao između korisnika LTRA i onih koji ih nisu koristili.
Najčešće neuropsihijatrijske bolesti bile su demencija, poremećaji raspoloženja i panični poremećaji, a prevalencija svakog od njih nije se značajno razlikovala između korisnika LTRA i onih koji nisu koristili LTRA (75,4% naspram 76,1% za demenciju, 12,7% naspram 12,8% za poremećaje raspoloženja i 5,6 % naspram 3,5% za panične poremećaje).
Analiza podskupina za povezanost između trajanja uporabe LTRA i rizika od NP nuspojava također nije pokazala značajnu razliku između korisnika LTRA i onih koji ne koriste LTRA.
Mehanizam razvoja NP simptoma od strane LTRA nije identificiran. Budući da se većina NP nuspojava uzrokovanih montelukastom javila u nekoliko pacijenata unutar 2 tjedna od primjene lijeka, to također može imati veze s prisutnošću nekih genetskih polimorfizama koji uključuju modifikaciju normalnog djelovanja ili metabolizma LTRA.
Međutim, rezultati sugeriraju da štetni NP simptomi ne bi trebali spriječiti liječnike da propisuju LTRA odabranim pacijentima s astmom. Umjesto toga, liječnik bi trebao popratiti recept s "riječju opreza u slučaju da dođe do promjena raspoloženja".
Rezultati studije su očekivani budući da većina podataka koji impliciraju na potencijalnu vezu između primjene montelukasta i neuropsihijatrijskih poremećaja nisu bili osobito uvjerljivi.