Rak debelog crijeva ili kolorektalni karcinom je inače jedan od najčešćih oblika zloćudnih oboljenja u svim razvijenim zemljama sa zabrinjavajućim trendom porasta učestalosti. Smatra se da će u razvijenim zemljama od raka debelog crijeva tijekom života oboljeti približno 4,6% muškaraca i 3,2% žena, a omjer incidencije i mortaliteta između muškaraca i žena iznosi 1,05:1.

Rizik od razvoja raka debelog crijeva znatno raste nakon 40. godine života, a 90% svih karcinoma otkrije se u osoba starijih od 50 godina. Svaka osoba starija od 50 godina nosi 5% rizika da će do 74. godine razviti rak debelog crijeva, odnosno 2,5% rizika da će umrijeti od raka debelog crijeva.

Upravo iz tih razloga pokrenut je Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva koji ima za cilj što ranije dijagnosticiranje. To bi u petogodišnjem razdoblju rezultiralo smanjivanjem smrtnosti od raka debelog crijeva za 15%. Programom je obuhvaćena ukupna populacija u dobi od 50 do 74 godine, a svi građani imaju jednaku mogućnost sudjelovanja u programu probira, što znači i oni socijalno najugroženiji.

Prema do sada prikupljenim podacima nacionalnog programa za rano otkrivanje raka debelog crijeva može se zaključiti da se u hrvatskoj populaciji rak debelog crijeva ne otkriva rano. Svega 18 % bolesnika ima rak u početnoj fazi, u 29% slučajeva rak se proširio u limfne čvorove, a u 17 % slučajeva dao je metastaze u udaljene organe. Nažalost, u 36% slučajeva ne zna se stadij proširenosti bolesti što je rezultat još uvijek neodovoljne kvalitete prikupljanja podataka.

Najdramatičnije od svega jest da se rak debelog crijeva u najvećoj mjeri može spriječiti, a to se ne čini.