Ovisničko ponašanje u okviru koncepta o nagonu smrti
22.05.2018.
U svakodnevnom kliničkom radu s ovisnicima susrećemo se s upadljivim destruktivnim ponašanjem tih pacijenata. To destruktivno ponašanje ima svoju psihodinamsku pozadinu koju smo mi promatrali iz kuta koncepta o nagonu smrti. Ovim radom smo htjeli kratko prikazati navode iz literature o eventualnoj povezanoti ovisničkog ponašanja i nagona smrti te ukazati na eventualnu praktičnu primjenu takve povezanosti.
Ovisničko ponašanje ima mnogo sličnosti s onim čemu teži nagon smrti. I jedno i drugo imaju regresivne težnje te vode u destrukciju izgrađene strukture ličnosti. Smatramo kako je koncept nagona smrti i dalje primjenjiv u psihodinamici čovjeka, i ovim smo radom pokušali to približiti na primjeru povezanosti s ovisnošću.
Praktična primjena takve povezanosti mogla bi nam koristiti u svakodnevnom radu sa ovisnicima ponajviše kao objašnjenje za iznimnu frustraciju koju ponekad osjećamo u radu s ovisnicima. Ovaj rad samo je prikaz jednog kuta gledanja na problematiku ovisnosti, što predstavlja i njegovo ograničenje.
U literaturi postoji niz članaka o psihodinamici ovisnosti koji na taj fenomen gledaju sasvim drugačije od nas. Primjerice, Johnson se oslanja u prvom redu na deficite preedipalne faze razvoja s posljedičnim uzimanjem supstance kao trajnim prijelaznim objektom u odrasloj dobi. Nadalje, Waska smatra da je destruktivno ponašanje samo eksternalizacija ili projekcija unutarnje borbe u okviru shizo-paranoidne i depresivne faze kod ovisnika. Keller pak gleda na ovisnost kao oblik perverzije te smatra kako je pogrešno na ovisnost gledati kao simptom podliježeće psihopatologije. U tome vidi jedan od razloga neuspjeha terapijskih metoda kod ovisnika. Očita je raznolikost psihodinamskog pristupa teorijskom objašnjenju ovisnosti. Odnos ovisnosti i nagonske sfere ličnosti je kompleksan, odnos s nagonom smrti je još kompleksniji, a ovaj rad samo otvara to složeno pitanje.
Zvonimir Paštar, Ante Bagarić
