x
x

Promocija knjige: Sama u tami - živjeti s depresijom

  11.12.2017.

Zadovoljstvo nam je pozivati Vas na predstavljanje knjige „Sama u tami – Živjeti s depresijom“, Vanda Mršić Šimić, koje će se održati u srijedu, 13. prosinca. 2017. godine, u 19 i 30 sati u Knjižici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Promocija knjige: Sama u tami - živjeti s depresijom

Knjigu će predstaviti:

Prof. dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić

Dr. med. psihijatar Goran Jurcan

Glumica Antonija Stanšić Šperanda

Vlč. Nikola Legac

Moderator Ana Tomašković

Autorica Vanda Mršić Šimić

U ime Medicinske naklade: prof. Anđa Raič

Bibliografski podatci:

Autorica: Vanda Mršić Šimić

ISBN: 978-953-176-797-2

Opseg: 72 str.

Godina izdanja: 2017

Izdavač: Medicinska naklada

Knjiga Sama u tami Vande Mršić Šimić je opis osobnog iskustva putovanja kroz depresiju. Novo prošireno izdanje govori o tome koliko je svjetla i koliko manje samoće donijelo otvaranje. Vanda svojim hrabrim osobnim razotkrivanjem potvrđuje da o depresiji treba govoriti.

Kad razmaknemo zavjese i pustimo svjetlo u svoju tamu pokaže se da mnogi prolaze ili su prolazili isto. Pokaže se da nam mogu pomoći stručnjaci, vlastiti angažman i ljudi oko nas te da smo i sami sposobni i spremni pomagati.

Vandina je knjiga u tom kontekstu ogroman doprinos da nas potakne izići iz svoje tame ili prepoznati tamu nekoga kraj koga živimo.

I prići korak bliže kako bi samoće u tami bilo što manje.

Barica Urh, mag. psihologije

Magdalena Živković, dipl. psiholog

Riječ autorice – zašto smo sami u tami?

Mnogi me pitaju zašto sam ovoj knjizi dala naslov Sama u tami? Čak mi je jedna bliska osoba rekla da bi potencijalni čitatelj mogao pomisliti da je to horor. – Depresija kao bolest i jest horor, odgovorila sam prijateljici. Što može biti gore od toga da ti u glavi nema ‘ničega’? Jedan me svećenik pitao koja je svrha ove knjige? Ne snašavši se odmah, nešto sam mu pokušavala objasniti, a on me samo gledao.

Dogodila mi se bolest, liječila sam se, ozdravila, pa sam taj dio svoga životnog puta odlučila staviti na papir pomažući tako i sebi i drugima. Okruženi primitivizmom, gdje je sramota roditi izvanbračno dijete, sramota razvesti se, sramota biti debeo, siromašan i BOLESTAN. Kada mi je jedna poznanica, koja boluje od karcinoma dojke, pričala da je svoju bolest dugo skrivala od svoje okoline, bila sam zaprepaštena. Pomislila sam: – Dragi Bože, pa ona je bolesna, nije ubojica ni kriminalac, ali, nažalost, u primitivnoj sredini u kakvoj živimo ‘sramota‘ je biti bolestan od fizičke bolesti, a kamoli od psihičke. Trebalo mi je dosta hrabrosti odlučiti se na korak da o tome progovorim; pisati o depresiji otvoreno i bez srama.

Nikada se nisam smatrala psihičkim bolesnikom, već osobom koja se zbog mnogih stresnih životnih situacija u jednom trenutku ‘slomila’. Tuga i tjeskoba pretvorile se u depresiju, a depresiju se mora liječiti. A zašto “Sama u tami”? Pa, rađamo se i umiremo sami. Cijeli smo svoj život okruženi različitim ljudima koji manje ili više utječu na naš život, no kad se nađemo u nekim teškim životnim situacijama i kad nam treba pomoć i savjet, radilo se i o vlastitoj obitelji, odgovor na kraju moraš naći sam, u sebi. Tako je i s bolešću – mnogi su s tobom i oko tebe, ali na kraju ostaješ sam, sam u svojoj bolesti, tražeći i nalazeći utjehu u sebi i dragome Bogu, jer ti nitko ne može pomoći: sam si u bolničkom krevetu, sam hodaš bolničkim hodnicima, sam si s mislima da nikad nećeš ozdraviti. Priznajem da mi tada, u najtežoj fazi bolesti, riječi utjehe i od mojih najbližih nisu ništa značile. Zahvalna sam svima koji su bili uz mene, ali osjećala sam se samom na svijetu i taj užasni osjećaj želim potpuno zaboraviti. Svi su mi tada bili stranci. Ipak, u takvim trenutcima zapravo shvatiš tko te istinski voli i poštuje kao osobu. I danas, kad ovo pišem, osjećam se sama, i kad idem liječniku na kontrolu i psihoterapiju opet sam sama, naravno ne fizički. Osjećam da sam cijeli svoj život sama iako je oko mene bezbroj ljudi. No boreći se s depresijom pronašla sam “svjetlo na kraju tunela”.

Svima koji budu čitali ovu knjigu željela bih poručiti da depresija nije sramota, da je izlječiva i da se danas gotovo svaki drugi čovjek bori s tom bolešću. Svima onima koji su bolovali od depresije, koji boluju, ili će možda oboljeti, poručujem da se na vrijeme obrate liječniku jer će izlječenje i oporavak teći brže i lakše. Hvala svima koji su mi pomogli da ponovno zavolim život, posebno mami i tati. Njima posvećujem ovu knjigu! Ali i svima onima koji se bore s depresijom.