Ova pojava ubrzanog zaboravljanja tijekom ranog djetinjstva poznata je pod nazivom infantilna amnezija. Iako je ovaj fenomen prvi put opisao Sigmund Freud prije više od 100 godina, ona nije svojstvena samo ljudima. Koristeći različite metode učenja u različitih životinjskih vrsta jasno je pokazano da mlade životinje također puno brže zaboravljaju nego odrasle jedinke. Ova je činjenica pružila idealnu priliku za istraživanje mogućih mehanizama koji leže u podlozi infantilne amnezije koristeći različite eksperimentalne modele, te zapravo sve što danas znamo o ovom fenomenu zasnovano je na podacima proizašlim iz pokusa na životinjama.
Iako mehanizmi koji leže u podlozi infantilne amnezije još nisu do kraja poznati, postoje brojne hipoteze koje pokušavaju objasniti pojavu ubrzanog zaboravljanja tijekom razdoblja ranog djetinjstva.

Ljudska kognitivna teorija ističe da je sposobnost upamćivanja iz područja deklarativnog dugoročnog pamćenja usko povezana s razvitkom nekih specifičnih ljudskih obilježja, kao što su jezik, pojava osjećaja „samoga sebe“ kao i specifične „teorije uma“. Informacijska procesna teorija pretpostavlja da je infantilna amnezija jednostavno posljedica poremećenog upamćivanja, skladištenja ili prizivanja iz skladišta već upamćenog. Biološke teorije smatraju da su ključna moždana područja, kao i njihovi neurotransmitorski sustavi, koji su neophodni za proces učenja i pamćenja, nedovoljno zreli („nezreli mozak“), ili pak tekuće moždano sazrijevanje ometa stabilnost procesa upamćivanja („tekuće sazrijevanje mozga“).

Hipokampalna formacija, područje smješteno u medijalnom temporalnom režnju, ključno je za obradu autobiografskog pamćenja. Različiti hipokampalni krugovi, slojevi i stanice pokazuju različiti stupanj strukturne i molekularne zrelosti tijekom ranog postnatalnog razvitka. Ovakav različiti stupanj sazrijevanja pojedinih hipokampalnih krugova vjerojatno stoji u podlozi postupnog pojavljivanja specifičnih oblika pamćenja koja se inače povezuju uz hipokampalnu formaciju. Jedan od specifičnih oblika tekućeg sazrijevanja i produljenog razvitka mozga predstavlja trajno postnatalno stvaranje novih živčanih stanica u području girus dentatusa, jednom od dijelova hipokampalne formacije.

Nesposobnost oblikovanja stabilnog, trajnog pamćenja tijekom ranog postnatalnog razvitka dobro se podudara s razdobljem visokog stupnja neurogeneze, dok se sposobnost oblikovanja stabilnog, trajnog pamćenja pojavljuje u kasnijem razvojnom razdoblju, kada se stupanj neurogeneze bitno smanji. Stoga, prema ovoj hipotezi, visoki stupanj neurogeneze u girus dentatusu negativno regulira sposobnost oblikovanja dugoročnog pamćenja.

Zaključno, iako je infantilna amnezija usko povezana s produženim razvitkom hipokampalnih krugova i njegovih neurotransmitorskih sustava, vjerojatno su njeni uzroci ipak raznoliki. Razumijevanje neurobiološke podloge ubrzanog zaboravljanja tijekom djetinjstva bi nam pomoglo u rasvjetljavanju još nedovoljno poznatih mehanizama uključenih u procese pamćenja i prisjećanja tijekom cijelog života.

Mario Vukšić