Zbog povećane aktivnosti RAAS kod ovih bolesnika, kompromitiran je integritet endotela što dovodi do disfunkcije endotelnih stanica u malim krvnim žilama bubrega. Upravo endotelna disfunkcija uzrokovana oksidativnim stresom rezultira krutošću krvnih žila, što je povezano s lošijom kardiovaskularnom prognozom.
Proveli smo istraživanje na 37 bolesnika s RAS i istražili učinak PTRAS i kombinirane medikamentne terapije na klinički tijek i ishod definiran kao kontroliranu arterijsku hipertenziju i poboljšanje bubrežne funkcije u 36 mjesečnom intervalu praćenja. Specifični cilj istraživanja bio je istražiti ima li PTRAS ( perkutana transrenalna stent angioplastika) u kombinaciji s polimorfnom medikamentnom terapijom učinak na krutost arterija, te može li smanjenje PWV ili AixAo ujedno smanjiti i ukupni kardiovaskularni rizik. PWV je mjeren 6 i 36 mjeseci nakon intervencije, arteriografom (TensioMed).

Bolesnici s aRVH imaju značajno veću krutost arterija (PWV) od bolesnika s esencijalnom hipertenzijom iste dobi i istih vrijednosti arterijskog tlaka. Krutost arterija nije se značajno promijenila nakon 6 mjeseci, ali je učinak postignut nakon 36 mjeseci praćenja. Potreban je dulji vremenski period kako bi učinak na krutost bio evidentan. AixAo je značajno pao već nakon 6 mjeseci što je vjerojatno primarno odraz medikamente terapije (blokada RAAS) na manje krvne žile i ostao je nepromijenjen do kraja praćenja.

Ljiljana Fodor

Zavod za nefrologiju i hemodijalizu, KBC "Sestre Milosrdnice",
Vinogradska cesta 29, 10000, Zagreb